Piše: Mirjana Mićić
Davno je rečeno sto ljudi sto čudi, pa tako i o mnogim temama ljudi imaju različito mišljenje, naročito na društvenim mrežama gdje se sukobljavaju oko svega i svačega. I u razgovorima na ulici, u društvu priatelja jedni su obično uvijek “antiprotivni”, drugi za sve imaju opravdanje. Pa tako i oko ove sječe drveća.
Dok jedni žale za posjećenim stablima pored Drine
(I Alumine i najvećeg privatnog marketa zbog parkinga) koja su pluća grada, drugi smatraju da ih je trebalo ukloniti jer su stara, trula, da se ovako bolje vidi rijeka, da je šetalište čistije, te da će porasti (zasaditi) nova.
U svakom slučaju radnici komunalnog preduzeća ne treba da brinu ove zime za ogrev jer će od posjećenog drveća bar neko imati koristi. Pa onda oko ove stambene gradnje, jedni tvrde da se grad pretvara u betonsko naselje, drugi da je nužno da se uklanjaju zapuštene kuće, ruglo grada koji treba da dobija moderan izgled. I oko naplate parkinga podjeljena mišljenja- pristalice su za plaćanje jer se uvodi red u parkiranje i ima više slobodnog mjesta u gradu, protivnici da je nepotrebno i skupo.
Dok neki hvale lokalnu vlast tvrdeći da je dobar novi gradonačelnik, ima dosta i onih koji su ubjeđeni da bivši i dalje vuče sve konce, o svemu odlučuje i za sve se i dalje pita. Pa i oko otkaza i otpremnina u Alumini “čaršija” podjeljena. Jedni pozdravljaju smanjivanje administracije i prevelikog broja raznih šefova i rukovodilaca, drugi to tumače početkom kraja kompanije i ostajanja bez posla mnogih ljudi.
Podjelama nikada kraja, sve ima izgleda dvije strane medalje, nekima dosta starih političara i direktora koji se “sele” sa funkcije na funkciju, smatrajući da je vrijeme za nova nestranačka lica, drugi i ne bi da im još vide leđa, jer i njih štite. Pa i o odasku ili ostanku. Dok sve više ljudi raznih profesija koje znam sređuju “papire” uglavnom za vozača kamiona u zemljama evropske unije, ima i onih koji tvrde da ipak nigdje nije ljepše nego ovdje jer se malo radi, a solidno živi.
Mogla bih nabrajati do sutra primjere za i protiv nekih pojava i dešavanja u gradu , ali čemu, svako ima pravo da misli šta hoće i smatra da je u pravu .
Konta, uvijek kontra takva sorta, takav smo narod, u sve se razumijemo, ponajviše u politiku i fudbal, pa nek košta šta košta , a košta najviše nas same, ko skonta skonta…
