Piše: Mirjana Mićić
Jedan moj prijatelj otvorio nedavno psihološko savjetovalište i dobro mu ide “posao” jer sve je više onih kojima je potrebna pomoć psihologa. Teško vrijeme kada čovjek ne zna kome da se obrati, ispriča svoju muka, olakša dušu, povjeri se, posavjetuje.
Danas kao da niko ni za koga nema vremena ni strpljenja, sve se svelo na neke formalne, lažne isprazne fraze i razgovore, rijetko ko hoće da sasluša šta imate reći, a da to kasnije ne zloupotrebi, puno je toga površnog, neprovjerenog. Mnogo je toga po sistemu: “rekla kazala”, tračarenja, ogovaranja, nepovjerenja među ljudima.
Akcioznost, depresija, loše raspoloženje, nesanica, zabrinutost, nezadovoljstvo, razočaranost, prihički pritisci samo su neki od problema na koje se brojni ljudi danas žale što zbog stanja u društvu, što ličnih poteškoća. Nije ni čudo da je mentalno zdravlje ljudi sve više ugrožemo, što nam je sopstvena koža tijesna, što bi iz nje najrađe da iskočimo i živimo drugi, bolji i ljepši život. Prijatelj mi pojašnjava da mu se obraćaju podjednako i muškarci i žene, svih generacija, da je npr. nezaposlenima to veliki problem koji “rađa”niz drugih, ali i da oni koji imaju posao su često nezadovoljni atmosferom na njemu, mobingom, odnosom sa kolegama, monotonom svakodnevnicom -kuća-posao-kuća. Čest je i osjećaj besperspektivnosti, očaja, bezizlaznosti, napetosti, nelagode, neuspješnosti . Pitaju se zašto neki drugi na lak način dođu do položaja, para, ugleda, šta su danas prave vrijednosti, ko je “lud”, a ko danas normalan.
Ljudima treba podrška, riječi ohrabrenja, da ih neko sasluša, vrati im samopouzdanje, uvjeri da nisu sami, da i drugi imaju iste ili slične probleme.
Dobro je da neko ima kome da se povjeri, pa makar za tu uslugu platio, jer zdravlje ( fizičko koliko i mentalno) je najvažnije sačuvati. Kako je krenulo uskoro će, kao Amerikanci ,i ovdje svako imati svog psihijatra jer ludo vrijeme traži riješenje i promjene, a ne svakodnevno gutanje tableta za smirenje…
