Stevanović: Bio sam najzaduženiji pojedinac u BiH

Zoran Stevanović, direktor „Alumine“, predsjednik UO „Boksit“ Milići, vlasnik najmanje dvije privatne firme, suvlasnik „Vitinke“, poslanik SNSD-a u NSRS i bivši gradonačelnik Zvornika koji je rukovodio ovim gradom skoro 16 godina gost je podcasta „Nikad u minusu“.

Cijeli razgovor ne propustite pogledati na youTube kanalu CAPITAL-a.

CAPITAL: Koliko imate firmi?

Stevanović: Imam samo jednu firmu u Zvorniku gdje sam ja isključivi vlasnik i takvu jednu i u Srbiji. Ova u Srbiji se bavi investiranjem u građevinu, uglavnom na prostoru Beograda. Ovo drugo, negdje sam bio suvlasnik, negdje većinski vlasnik, ali to sam sveo na minimum. Te firme  su pravljene za određeni posao, pa kad se taj posao završi onda se i firma gasi.

CAPITAL: Od kad ste počeli da radite na nekim ste rukovodećim pozicijama?

Stevanović: Mjesec dana sam samo bio pripravnik u katastru u Kalesiji.

Dio ekipe koja je otkupila potraživanja od FG „Birač“

CAPITAL: Vaš imovinski karton je zaista dug, tamo ima pet-šet firmi?

Stevanović: Pa bilo je tako, možda da i sada ima jedna dvije, da nije iščišćeno vlasništvo. Brzo će doći na vlasništvo jedne firme što se tiče Republike Srpske. Te firme nemaju puno radnika, one uglavnom investiraju i uzimaju izvođače i podizvođače. Moja porodica je dijelom vlasnik „Vitinke“, koja ima oko 300 radnika, ali to vodi većinski vlasnik kompanije. Mi se, narodski rečeno, ne petljamo u upravljanje „Vitinkom“.

CAPITAL: Na čelu ste „Alumine“, ali ona nije Vaša.

Stevanović: Ja sam dio ekipe koja je otkupila potraživanja. Nosilac toga je „Pavgord“ (Goran Pavlović). On je kasnije pokupovao i kćerke firme „Alumine“ u stečaju, „Mehaniku“, „Energoliniju“ i „Alusil“. Samu „Aluminu“ je preuzeo putem sudskih izvršnih postupaka. Nedavno je kupio i imovinu FG „Birač“ u stečaju“.

CAPITAL: Dakle, niste u vlasništvu „Alumine“?

Stevanović: Sad nisam vlasnik ničega u „Alumini“. Možda kad se poredaju sva ta vlasništva zapašće me neki procenat u „Alumini“.

CAPITAL: Kada ste osnovali prvu firmu?

Stevanović: Prva firma se zvala „Fiskom“, bavili smo se posredovanjem u trgovini. Bila je registrovana u Loznici. Nije bila građevinska, nije ni ova sada. Sada kupujemo građevinske parcele, pripremamo potrebnu dokumentaciju, a onda tražimo izvođača koji će da zida, podizvođača i bavi se prodajom tih prostora.

CAPITAL: Kako kupujete „Vitinku“?

Stevanović: Zajedno sa nekoliko ljudi iz Zvornika, kupili smo državni kapital i malo po malo smo došli u poziciju da podignemo prodaju i proizvodnju na jedan zavidan nivo. I tako je sve počelo.

Foto: CAPITAL TV

CAPITAL: Da li vam je odmogla ili pomogla činjenica da ste u vladajućoj partiji?

Stevanović: Nisam nikad pravio neku analizu. Jednostavno to ste vi tada. Kada tražim kredit u banci moram posebno izjavu da pišem jer sam izabrano lice. I to mi možda najteže pada. Pa popunjavaj neke imovinske kartone, pa…

Cijeli život sam podizao kredite i danas ih imam

CAPITAL: Znate li koliko Vaša imovina vrijedi?

Stevanović: Nikad to nisam računao. Ali jedan dan kad podvučem crtu ostaće mojoj djeci lijepo, ali najvažnije je da su naučili da rade i da se ne može trošiti više nego što se zaradi.

CAPITAL: Jeste li štedljivi?

Stevanović: Nisam štedljiv, ali ne robujem luksuzu. Da uđete u moj stan ništa se ne razlikuje od vašeg. Važno mi je da imam dobar televizor, komforno kupatilo, krevet na kome ću da spavam udobno i da imam sve sportske kanale. Šta čovjeku treba više? Nikad nisam pomislio da sam bogat. Koliko god para imate u džepu je 300 ili 500 KM. Ljudi robuju, kupuju garderobu, šta fali ovom odjelu od 400 KM.

 CAPITAL: Sjećate li se kad ste zaradili prvi milion KM?

Stevanović: Ne sjećam se. Bio sam sretan kada sam vratio prvi ozbiljan kredit koji sam podigao, a to je kada sam gradio jednu hladnjaču u jednom selu na putu Loznica – Valjevo, koja je tada bila među tri privatne u Srbiji. Podigao sam značajan kredit i vraćanje kredita je trajalo dvije godine.

Kad je moja majka čula od mog zeta da platimo struje 20.000 evra mjesečno, rekla je, pa ti si pro'o. Od tebe nema ništa. Pa ti nisi normalan. Šta će ti to? Ja kažem majka, ali tih 20.000 evra struje napravi 50.000 evra. Kaže, ti si propao samo ti nisu javili.

CAPITAL: Imate li sada kredit?

Stevanović: Cijeli život sam podizao kredite i dan danas ih imam.  Bio sam žirant jednom mom poslovnom partneru iz Sarajeva. Banka ima i filijalu u Zvorniku i ja pitam mogu li potpisati mjenice u Zvorniku. Kaže on, ne možeš, hoće direktorica da te vidi. Ja odem, kaže ona hoću da vidim kako izgleda najzaduženiji čovjek u BiH. Kako vi to znate, pitam. Tad sam imao na lično ime 3,5 miliona KM. Zoran Stevanović, nije nikakva firma. Ona nije vidjela da je fizičko lice toliko dužno. I dan danas sigurno imam milion KM kredita.

CAPITAL: Onda je vas besmisleno pitati jeste li ikada bili u minusu.

Stevanović: Uvijek sam dužan, uglavnom bankama, i to me motiviše da radim više, a trošim manje. I onda je to motivisalo i moje sinove da budu malo skromniji. I oni voze automobile, nijedan ne košta ni 100.000 KM, neko na njihovom mjestu bi drugačije postupao. Najvažnije je da niste u minusu mentalno. Da vjerujete u ono šta radite i ono što će doći.

Cijeli razgovor sa Zoranom Stevanovićem pogledajte na youtube kanalu CAPITAL-a.