Milica i Drago Sabljak: Bračni par koji je obilježio zvorničko školstvo

12

 

Povodom jubileja koji obilježava zvornički Srednjoškolski centar donosimo priču o bračnom paru, Milici i Dragi Sabljaku koju nam je ispričala njihova ćerka Svetlana Kljajić, koja danas živi u Londonu, u kanadskoj pokrajini Ontario. Ovom prilikom joj se zahvaljujemo što nam je svojim sjećanjima približila živote ljudi koji su dali značajan doprinos u razvoju obrazovanja, a samim tim i Zvornika u cjelini. 

3

Milica Radulović je rođena 11. februara 1928. godine u Šapcu od majke Milke i oca Periše Radulovića, koji je umro kada je Milica bila mala tako da ga nije ni zapamtila. Miličina majka, Milka, bila je poznata modistkinja, imala je svoj krojački salon u Šapcu i svojim radom je, kako je govorila, i iglom, odškolovala dvije ćerke na fakultetima u Beogradu. Milica je osnovnu i srednju školu završila u Šapcu. Nakon srednje škole ona odlazi na studije geografije na Priorodno-matematičkom fakultetu Univerizteta u Beogradu. U to vrijeme, po završetku fakulteta, profesori su još uvijek imali mogućnost da biraju gdje će se zaposliti. Milica je imala ponude na više mjesta i, po sjećanju njene ćerke Svetlane koja nam priča ovu priču, pored Kraljeva i Loznice Milici je, takođe, bio ponuđen i Zvornik. Otišla je na sva tri razgovora za posao.

– Kraljevo mi se činilo daleko. Loznica mi se tada učinila nekako isuviše prašnjava, a tog nekog lijepog, toplog proljećnog jutra, kad sam stigla u Zvornik okupan suncem, čist, crveni kamion je šmrkom prao ulice i sve mi se činilo lijepo i egzotično na neki način. Sve je mirisalo. Najljepša je bila smaragdno zelena Drina i njene obale. I tako ja pređoh most i ostadoh u Bosni - pričala je kasnije Milica kad su je pitali kako je došla u Zvornik. Nakon što je odlučila da prihvati ponudu zvorničke Gimnazije, iznajmljuje sobu u kući ondašnjeg sveštenika zvorničke crkve i počinje s radom. Tu će upoznati svog budućeg supruga, Dragu Sabljaka, koji je u Zvornik kao direktor škole već došao iz Sarajeva. NJih dvoje će se vjenčati 1955. godine. Milicina polusestra bila je profesorica Julijana Lula Lazarević. 

Kao profesor geografije učila je svoje učenike svemu što geografija treba da uči – rijekama, planinama, geografskim širinama i dužinama, zvijezdama i zemljama – ali je u isto vrijeme bila osoba tanane, umjetničke duše, nekako ispred svog vremena, uvijek ispunjena ljubavlju. Jednom riječju, drugačija. Uvijek se ponosila činjenicom da skoro nikada nije izostala sa nastave i da nikada nije kasnila. Ispratila je 40 generacija učenika uz izuzetnu ljubav prema svom poslu. Nikada je nije napustio entuzijazam i uvjerenost da je biti prosvjetni radnik i prenositi znanje velika i odgovorna misija. 

– Čitav svoj radni vijek je učila, sticala nova znanja, izdvajala interesantne članke iz novina, prepisivala odlomke iz knjiga kako bi na časovima, kao razredni starješina, pored geografije učila svoje učenike životnim poukama, ljubavi, toleranciji, razumijevanju. Sve svoje učenike je beskrajno voljela i poštovala i znam da je ostavila dubok trag u životima tih ljudi, jer mi se mnogi i danas javljaju spominjući je po ljepoti duše i uzoru koji im je pružala – kaže njena ćerka Svetlana. 
Milica Sabljak je bila dobitnik nekoliko značajnih nagrada, a jedna od najznačajnijih je Zlatna medalja „Stanko Nikolić“, priznanje koje grad Zvornik dodjeljuje zaslužnim građanima, a koje je 2009. godine  Milici dodjeljeno na svečanoj sjednici 
Skupštine Opštine Zvornik. 

Milica Sabljak je preminula 19. jula 2011. godine u Zvorniku.

11

,Dragutin Sabljak, poznatiji kao Drago, rođen je u Sarajevu 1924. godine. U Zvornik je došao krajem četrdesetih godina prošlog vijeka kao direktor srednje škole svega nekoliko godina po osnivanju Niže gimna zije u Zvorniku. Bio je pravi entuzijasta, pošten i odan, a iznad svega odgovoran. Spavao je po dolasku u Zvornik u učionici na klupi, dok se nije snašao i iznajmio sobu. Ćerka Svetlana se sjeća jedne anegdote iz perioda dolaska njenog oca u Zvornik koju je sam ispričao. Naime, kada je došao, u školi je kao poslužitelj radila stara Rifa. Sama, starija žena, Rifa je Draga zavoljela kao svoje dijete koje nikad nije imala. Kuvala mu je, prala, brinula se o njemu. Jednom je za potrebe likovnog obrazovanja bila naručena skulptura koja je, po prirodi stvari, bila gola. Svako jutro kada je Drago obilazio ucionice prije ulaska đaka, skulptura je bila umotana u novinske hartije. Rifa je tada tvrdila: „Velika je to sramota, direktore moj. Morala sam ga presvući.“ 
Drago Sabljak je bio direktor škole sve do 1958. godine. Kasnije je prešao u privredu i postao direktor UPI-jevog ogranka u Zvorniku. Slično kao i njegova supruga Milica, bio je voljen i poštovan od svojih učenika koji su ga čitav život oslovljavali sa „direktore“ i sa kojima se družio do kraja svog života. 
– Jedne davne godine, kada sam ja bila još u osnovnoj školi, tata je dobio posao u Sarajevu i rješenje za stan. Ja sam se radovala tome pošto sam mnogo voljela baku, tatinu majku, Ilinku i djeda Slavka, koji su živjeli u Sarajevu, kao i moja tetka Dragica i tetak Mihajlo takođe. I onda, iznenada, tata se vraća i saopštava da bez Drine, pecanja, Zvornika i drugara ne može da živi tamo u Sarajevu. I tako smo ostali – priča nam Svetlana, – i što je baka Ilinka govorila, „ko zna zašto je to dobro“. 

3

Znao je sve da radi i nije volio da mu majstori puno tumaraju po kući. Uvijek je govorio da je sam svoj majstor za sve, što je skoro i bio. Povrh svega, Drago je bio i fudbaler “Drine”. Ostao je upamćen kao čovjek koga su poštovali i voljeli, ali i on je volio ljude i bio veoma društven i komunikativan. Bio je duhovit, šarmantan, divno je pjevao. LJude je volio bez razlika. U krugu njegovih prijatelja mogli su se naći i visoki intelektualci, ali i posve obični i jednostavni ljudi. Otišao je 2002. godine ispraćen, kao i njegova supruga nepunu deceniju kasnije, velikim brojem svojih učenika i prijatelja.

(Izvor: Monografija:Tragom jednog stoljeća)
 

1 Comments

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
791286354Unesite mišem ovo: 2311