Frizerka Dušica Stefanović

Vrijeme hladnih trajni

U Zvorniku nikada više nije bilo frizera, ima ih na svakom koraku, ali nije uvijek bilo tako. Nekada su frizeri bili rijetka i cijenjena profesija, a jedna od prvih ženskih frizera je bila Dušica Stefanović. Prije 60 godina završila je frizerski zanat i bila učenica kod, u to vrijeme, najpoznatijeg frizera Jove Todorana. Od 1960. godine radi samostalno, a lokal u centru grada, koji i danas po njoj nosi ime, otvorila je dvadeset godine kasnije.

- U penziju sam otišla prije 12 godina, najviše iz zdravstvenih razloga, jer su me noge boljele zbog dugogodišnjeg višečasovog stajanja zbog prirode posla kojim sam se bavila. Tada nas je u gradu bilo malo, ja sam bila treći frizer koji je imao svoj salon. Imali smo stoga dosta posla i mušterija, najviše su se tražile i pravile hladne trajne, punđe, šišanje na tkz “bubi”frizure. Nisu mušterije bile zahjevne kao ove današnje, manje se feniralo, farbalo. Voljela sam svoj posao, svoje mušterije, a i one mene, bilo je lijepo dok je trajalo, priča Dušica.

Imala je i ona svoje učenice, jedna od njih radi sada u njenom nekadašnjem lokalu, Snežana Obradović, a sjeća se i nekih drugih učenica koje su danas iskusne frizerke.

- Jedno vrijeme sam na Radničkom univerzitetu predavala praksu mladim frizerima, a najviše posla sam imala pred praznike - novu godinu, 8.mart, mature kada su djevojke i žene željele da što ljepše izgledaju, sjeća se Dušica koja nije od onih frizera koji nikada nemaju frizuru. Naprotiv i sada, u penzionerskim danima je uvijek uredna, isfrizirana, sređena. Ima sina i kćerku, od njih petoro unučadi, i isto toliko praunučadi.

Na pitanje kako provodi penzionerske dana kaže da odmara igra sa praunucima, čita, sa suprugom šeta i da joj je drago da je se mnogi sugrađani sjećaju po prvoj frizuri koju im je baš ona napravila.