Ima li nam lijeka !?

Piše: Mirjana Mićić

Kontam nešto da posle kladionica i frizera, u poslednje vrijeme, u Zvorniku su najbrojnije apoteke. Možda i zbog ove korone, a možda i  što smo sve starija populacija, pa je logično da ljekovi trebaju.

Većina apoteka je locirana kod Doma zdravlja i bolnice, što je i logično, mada zbog nešto  jeftinijih lijekova u Srbiji mnogi sugrađani prelaze preko mosta u Mali Zvornik gdje je u blizini  mosta načičkano više apoteka.

Osim ljekova u nekima prodaju i papuče, igračke i ostale razne sitnice, tako da sudeći po izlozima nekih apoteka čovjek bi pomislio da je to prodavnica neke druge namjene. 

I pored sve više apoteka pitanje je ima li lijeka za stanje u društvu  jer  mnogo toga je trulo, bolesno, loše. “Caruje” mito i korupcija, nepotizam, stranačko zapošljavanje, podobni i poslušni umjesto stručnih i obrazovanih. Nekako kao da nema više ni iskrenosti medju ljudima, povjerenja, dijeljenja lijepih ili tužnih trenutaka, sve se nešto krije u četiri zida, da neko ne bi urekao, zavidio, sažaljevao. Mnogo toga se prećutkuje, trpi, nosi i guta u sebi, da se nekome ne zamjeri, uvrijedi, ostane bez posla.

Sve se više prodaju razni antidepesivi i  sedativi, da čovjek ne bi “izašao” iz sopstvene kože zbog nepravde, besparice, poskupljenja, nemanja posla, samoće, odlaska najbližih i raznih drugih razloga. Ali oni ne riješavaju probleme kojih je sve više jer što bi rekao Balašević “Sve je otišlo u Honduras”.

Ili mi se samo čini…