Do rata 1992. godine u Olovu je živjelo oko 20.000 stanovnika od kojih su 20 odsto bili Srbi. Zbog ratnih sukoba većina njih ga je napustila i novi život započela u Sokocu, Vlasenici, Bijeljini kao i Zvorniku gdje i danas živi dosta njih.
-Zavičaj se ne zaboravlja, ali život ide dalje, Zvornik nas je prihvatio, i mi njega. Smatramo ga svojim gradom, ali se mi Srbi Olovljani često okupljamo, družimo, sjećamo rodnog kraja, priča Samojko Žugić za naš portal zvono.media.
On je iz Olova izbjegao u martu mjesecu prve ratne godine. Kao nastavnik matematike i fizike radio je u školama u Čelopeku i Karakaju, a od 2018. godine je u penziji. Jedan je od inicijatora okupljanja bivših sugrađana, često se viđaju, a jednom godišnje 11. septembra obavezno okupljaju kod crkve u Olovu. Svake druge-treće godine organizuju druženja Srba Olovljana iz cijelog svijeta, nekada u Zvorniku, ponekad u Bijeljini, a zahvaljujući pokojnom dr LJubomiru Mediću koji je takođe iz Olova i još nekim drugim ljudima poput Nedeljka Žugića štampana je knjiga “Olovski Srbi-nekad i sad”
Pokojni Medić koji je bio ponosan što je iz Olova je i svoju ordinaciju svojevremeno nazvao po svom prezimenu i prvim slovima tog mjesta (medicol). U vlastitom izdanju povodom deset godina iseljavanja Srba iz Olova objavio je knjigu sakupljenih pjesama pod nazivom: “Zapamtiće Luke i Olovo kad’ će lola propjevat’ ponovo”
“Imam tu knjigu, čuvam je”, kaže Samojko Žugić.
Osim njega iz Olova su i pokojni prezimenjak mu Milovan, nekada najbogatiji Olovljanin, pa dr Rajko Žugić, stomatolog dr Dragan Grubačić, optičar Mladen Kojić, pjevač Radmilo Zekić, Novica Đorđić policajac u Loznici, Slavko Zekić inžinjer građevinarstva, Pero Divljanović privatnik, Slaviša Vujićić, profesor Slaviša Žugić, pokojni Branjo Cvjetinović i mnogi drugi obrazovani i uspješni ljudi.
-Imali smo mi tamo dosta nekretnina, nešto se prodalo, ovdje kupilo, ja imam kuću u Olovu koju treba srediti, možda prodati, ali imam i veliko porodično imanje koje je pokojni otac ostavio bratu i meni, idem često tamo, mada se malo ljudi vratilo priča Samojko.
On je poznat i po tome što se od djetinjstva bavi pčelarstvom.
To mi je više od hobija. Pčele sam prenio iz Olova, imam dva društva, na Šćemliji i Skočiću. Višak meda poklanjam prijateljima, nešto malo prodam,ali to radim iz zadovoljstva ne zbog zarade, kaže.
Njegova supruga Stojanka, diplomirani ekonomista je radila u zvorničkoj pošti, sada je u penziji, kćerka Dragana je takođe diplomirani ekonomista a druga kći Nada je diplomirani farmaceut. Drago mi je što ga kolege iz škole nisu zaboravile i upravo se vrtatio iz Slovenije gdje je sa njima nekoliko dana boravio, lijepo se proveo i kupao.