Tako naša uspješna djeca „brode“ diljem svijeta

Sead Hambiralović, pisac, slikar, novinar - multimedijalni umjetnik iz Zvornika poslao nam je jednu svoju priču.U njoj piše o svojim kćerkama Idi i Alisi koje su uspješne mlade žene koje svoje karijere prave daleko od rodnog grada.

Tako naša uspješna djeca „brode“ diljem svijeta:

“Ono najvažnije, ćerke amanet poslušale, kredite podigle i iškolovale…

Brojne su anegdote oko starije Alise: s početka pratila oca na sastanke i pres konferencije, pa kako odigralo oko kraljeve pratnje. Ili, zašto je rekla da će 15 dana „razmisliti“ oko direktorske pozicije, a kako se „postavila“ oko savjetničke na univerzitetu i prihvatila. Haman urezalo ponešto oko oca još od Zvornika, ili šta je odbio na 14. spratu gdje je moć čuvenog norveškog grada, onda lokacija blizu Piramida kada su novci obezbijedjeni, ali s velikim razlogom “nije ponijelo“ - ne računati prošlogodišnje u Tuzli.   

Oko Ide još interesantnije- započeto od likovnog konkursa kada je drugarica zamolila da i njoj slično nacrta Gljivograd (priča Idine gljive,“Novo sunce“, S.H.). I, koja (ne)pravda: drugarica dobila prvu nagradu, a Ida drugu! Ćerka šapnula na dodjeli da su oba crteža njena! U sekundi „pedagoški“ prelomio da ostane naša tajna. A jesam u sali potražio ozarena lica djevojčice i nj majke - nisam imao srca da sve razbrkam…

Naredaće još nagrada. Glumila u očevoj dječijoj predstavi “Varför solen gråter”. Završila umjetničku školu, ali je ljubav prema životinjama prevagnula. Sve priča za pričom - od zekana Zvekana, retrivera Budija, Stele, mačaka Dagfina i Helmuta do vragolastog cuke Pjera…

STIGLI FOTOSI: A zakomplikovalo oko veterine. U Oslu trebalo čekati tri godine na upis. Očev prijatelj, rektor u Sarajevu, imao pravo „lično“ na dva mjesta. Nije išlo da nanovo molim hoće li ćerka moći ispite polagati na engleskom? Bosanski je odlično govorila, ali malo zapinjalo oko pisanja. Brzo „snimila“ uslove i nakon par dana javlja da se upisala na prestižni “Szent Istvan Univercity of Veterinary Medicine” in Budapest. Završi, specijalizirala u Engleskoj…

Onda fotosi iz Bergena sa poznate klinike, pa novinski Ida u operacionoj sali (često hvalili njene „umjetničke ruke“ i davali najkomplikovanije slučajeve) - spasavala ove i one životinje, pa zapao i delfin koji je fasovao u mreži…

Sada je pred otvaranjem svoje privatne klinike u Austriji. To su naša bosanska djeca po svijetu- pa i moja. 

Suzdržavam  suze radosnice - tek kako bi se Majka obradovala da je sada vidi.”

Ćerke zvorničkog umjetnika i novinara Seada Hambiralovića su neodvojivi dio priče u njegovom umjetničkom i mirovnom angažmanu. Mlađa Ida je u sedmoj godini, četiri mjeseca pred rat, nacrtala ilustraciju za naljepnicu njegove dječije galerije Haustor u Zvorniku, poznate po organizovanom likovnom konkursu Tata, ne igraj se rata!; u Leirviku, na norveškom otoku Stord, uradila crtež koji je bio inspiracija za projekat Gljiva Mira; glumila u njegovoj teatarskoj predstavi Zašto sunce plače, a sada pred otvaranjem veterinarske klinike.