Ovih dana aktuelna je sanacija mosta u Karakaju zbog koje je zabranjen saobraćaj za teretna vozila teža od pet tona. Dok nezadovoljni prevoznici i ostali koje pogađa ova zabrana najavljuju nove proteste i blokada, podsjetićemo se na rekonstrukciju starog pješačkog mosta koja je trajala godinu dana -od avgusta 2019. do kraja avgusta mjeseca 2020. godine. Tačnije veče pred Veliku Gospojinu, 27. avgusta zasijao je u novom sjaju, a mnogi Zvorničani su pohitali da ga pređu i slikaju se za upomenu na taj za mnoge važan i dugo čekan dan.
Iako je prvobitno bilo najavljeno da će radovi biti završeni za tri mjeseca, trajali su četiri puta više, a građani i vozila su za to vrijeme preko granice morali najbližim mostom, u Karakaju. Nije se moglo kao prilikom ranije kraće sanacije mosta preko hidrocentrale, tako da su svi jedva čekali da se stari, pješački, kraljev ili gvozdeni most, kako ga ko zove, otvori za prelazak pješaka. Bilo je to vrijeme korone pa je sve dodatno teže padalo.
Stare kocke su zamjenjene novim, širim, trotoar nije više uzdignut, okrečen je i evo već je skoro četvrta godina kako je most ponovo u funkciji, a kao da je juče bilo kada smo svi jedva čekali da se radovi završe i ponovo ga počnemo koristiti. Jer kako narod kaže: “Imaš- ne znaš, izgubiš -saznaš”.
Tako da nešto dok “radi” ne znamo da cijenimo dok bez toga ne ostanemo. Šta će biti sa mostom u Karakaju vidjećemo, ali da su mostovi neophodni za svakodnevni život građana i rad privrede neosporno je i vidljivo tek kad se desi da on bude van funkcije, duže ili kraće vrijeme.
Podsjećamo, most preko Drine između Zvornika i Malog Zvornika izgrađen je krajem 1929. godine, a u saobraćaj ga je pustio kralj Aleksandar Prvi Karađorđević 12. januara 1930. godine. Po njemu sada ponovo nosi ime, a nakon drugog svjetskog rata do ovog poslednjeg, zvao se po Filipu Kljajiću Fići, narodnom heroju.
.
