Podsjećanje na Đorđu Jovičića: Čovjek velikog srca

Krajem avgusta 2020. navršile su se pune dvije godine kako sa nama više nije Đorđo Jovičić, dugogodišnji direktor Osnovne banke Zvornik koja je, poslednjih godina svog postojanja, poslovala u sastavu Privredne banke Sarajevo.

Osim kao vrsni bankar, među ljudima je bio poznat i po svojoj dobroti, plemenitosti,
nesebičnosti. Pomagao je kome je god mogao, za svakog je imao lijepu riječ, vremena i strpljenja. Bio je omiljen u svakom društvu, a za vrijeme njegovog rukovođenja bankom, ona je bilježila samo uspjehe i dobre poslovne rezultate. Možda baš zbog toga, zasmetao je nekim političarima i kontroverznim biznismenima, pa je 1996. godine smjenjen sa te funkcije, a uskoro je i sama banka koju je privatizovao Momčilo Mandić, otišla u stečaj pa likvidaciju.

Sa tugom, ali sa najljepšim uspomenama na rad sa njim, sjećaju se Mirjana, Mica, Novka, Željko, Vukica i ostali radnici banke koji često znaju reči da se takav čovjek i rukovodilac rijetko rađa. O tome svjedoče brojne priče, anegdote, zahvalnost ljudi koje je na razne načine zadužio i stoga je njegov odlazak mnoge rastužio.

Njegov sin Darko godinama živi i radi u Kataru. Đoka, kako su ga zvali, naročito je bio ponosan na unuka Nikolu, ali i svoje počerke Melitu i Anitu koje je prihvatio kao rođenu djecu. Imao je skladan brak sa Baricom koji je bio uzor mnogim bračnim parovima u Zvorniku.

Plijenio je svojim šarmom, osmjehom, dobrotom i njegovi sugrađani ga se sjećaju kao direktora starog kova, koji je vodio računa o dobrobiti svojih radnika,a ne ličnim interesima kao većina današnjih rukovodilaca.

Jovičić potiče iz ugledne porodice, njegov brat Neđo bio je dugogodišnji inspektor u Zvorničkoj policiji, a sestra Dana Tošić , profesorica je ruskog jezika,sada u penziji. Direktora Đoke više nema, kao ni “njegove”banke, ali dogod je njegovih radnika živjeće i sjećanje na ovog čovjeka velikog srca. Hvala na svemu ...

Osim kao vrsni bankar, medju ljudima je bio poznat i po svojoj dobroti, plemenitosti, nesebičnosti. Pomagao je kome je god mogao, za svakog je imao lijepu riječ ,vremena i strpljenja. Bio je omiljen u svakom društvu, a za vrijeme njegovog rukovodjenja bankom ona je bilježila samo uspjeh i dobre poslovne rezultate. Možda baš zbog toga, zasmetao je nekim političarima i kontroverznim biznismenima, pa je 1996. godine smjenjen sa te funkcije a uskoro je i sama banka koju je privatizovao Momčilo Mandić, otišla u stečaj i likvidaciju.
 

Zgrada u kojoj se banka nalazila nakon godina propadanja, prodata je i djelimično sanirana .Osim nekih lokala tamo se nalazi i poslovni prostor za izdavanje. Radnici koji su u banci radili su većinom u penziji ili na nekim drugim poslovima u sličnim ustanovama, a Đordo Jovičić je nakon kraće bolesti preminuo krajem avgusta prošle godine.

Njegov sin Darko godinama živi i radi u Kataru, a počerke Melita i Anita sa svojom majkom Baricom njeguju uspomenu na ovog dobrog ,plemenitog čovjeka koga se Zvorničani sjećaju kao direktora starog kova, koji je vodio računa o dobrobiti svojih radnika, a ne ličnim interesima kao većina današnjih rukovodilaca. Jovičić potiče iz ugledne porodice, njegov brat Nedjo bio je dugogodišnji inspektor u Zvorničkoj policiji, a sestra Dana Tošić ,profesorica ruskog jezika, sada u penziji.