Novčanice iz cijelog svijeta

Neko promjeni, poneko pokloni

Iako nosi naziv “Dolar”, po američkoj valuti u istoimenoj mjenjačnici kod Gavre Aćimovića mogu se vidjeti novčanice iz skoro cijelog svijeta. Pažnju su nam privukle neke koje drži iza stakla na pultu, a ima ih raznih i po likovima koji se na njima nalaze, uglavnom vladara tih zemalja ili poznatih ličnosti poput Gandija na onoj iz Indije, zatim po veličini, kvalitetu papira na kojoj su štampane, boji. I po novčanicama se vidi koje potiču iz siromašnijih zemalja jer tako i izgledaju, a iako nije numizmatičar Gavro, po prirodi posla, ima dosta starih i neobičnih novčanica.
 

- Neke sam dobio od stranaka kad dođu da ih promjene za neku drugu valutu, pa pošto ne mijenjam sve onda mi ih poklone ili ostave a ja ih ovdje izložim. Ima ih iz Kine, Kenije, Indije, Nigerije, Malezije, Ukrajine, Moldavije, Sudana... Iz bližih i daljih nam zemalja, a ima i naših iz različitih istorijskih perioda i sistema, kaže Gavro.

Pokazuje novčanicu od 20 dinara koju je 1936. godine izdala Narodna banka kraljevine Jugoslavije, pa zatim onu od 100 dinara koju je emitovala Srpska narodna banka 1942. godine. Ima naravno i novčanice sa šest i više nula iz vremena bivše Jugoslavije i velike inflacije početkom devedesetih godina prošlog vijeka, pa i neke druge predratne. Posjeduje i čuvenu “crvenu “novčanicu od sto dinara za koju se kaže Aćimović tada, u njegovoj mladosti, moglo dosta toga da kupi i zbog koje se rado sjeća nekih drugih sretnijih i izdašnijih vremena.

Kaže da bi sve zidove u mjenjačnici mogao izljepiti novčanicama koje ima, ali da nije siguran koja im je numizmatička vrijednost jer se nije o tome puno raspitivao i nije ih namjenski sakupljao, ali eto nakupilo se i sada ima značajnu kolekciju.

Kod njega u mijenjačnici kao da je čitav svijet na dlanu jer novac dosta govori o zemlji iz koje potiče. Na kraju razgovora Gavro mi poklanja novčanicu od jednog dolara za sreću, i mada znamo da nije sva sreća u novcu dobro ga je imati. A, što se tiče njihove zamjene, Aćimović kaže da ljudi uglavom mijenjaju evra u marke i obrnuo, marke u dinare u manjim iznosima kada krenu u kupovinu preko mosta, da se često mijenja franak, dolari koje nekome pošalje rodbina iz Amerike i slično, ali da se traže i česke krune naročito oni koji turistički putuju u ovu zemlju.

Uglavnom kod Gavre i supruge mu Rade uvjek neko ima, a dok čekaju na red oni koji navrate, mogu osim svojih gledati i neke druge, tuđe pare koje su, kao i život, prolazne.