Piše: Mirjana Mićić
Da li ste bili negdje na godišnjem odmoru ili tek planirate put mora, neke planine, banje, sela ili familije. Oni što su se sa mora vratili, crne se kao da su u Africi bili, jer šta vrijedi ići ako se “boja” izdaleka ne vidi.
Nakon pauze zbog korone, mnogi su pohitali put Crne Gore, Grčke, Turske, pa i Egipta kao da bez kupanja i mora - Jadranskog, Crnog , Crvenog , Egejskog - života, odmora i provoda-nema. A pomalo je to i stvar prestiža, u poslednje vrijeme naročito ljetovati u hotelu usluge All inclusive.
Sve uračunato u cijenu, pa jedi i pij koliko možeš što nije uvijek dobro jer kakvi smo mi kad nešto već platiš daj da maksimalno i iskoristiš. Tako je i sa švedskim stolom dok stranci uzmu malo kornfleksa i mlijeka, mi, sa ovih naših prostora po nekoliko puta se vraćamo, sipamo i sve bi da probamo. Čak i pokoji sendvič napravimo da na plažu ponesemo. Naravno ima i onih drugih, koje neki posprdno zovu “paradajz” turisti, koji hranu u kolima ponesu, da se puno tamo ne troše, jer sve je duplo skuplje, ne samo što je u evrima.
Važno je samo na moru i odmoru biti, okupati se, provesti, ko te pita koliko si potrošio i da li si kredit zbog toga podigao. Jer šta će komšije, poznanici ili kolege i ostali reći i kako te gledati ako kod kuće ostaneš i nigdje ne odeš. Mada farbu i pored Drine možeš nabaciti, kupati se i roštiljati, ali nije to – to. I ko god se vrati kad ga pitate kako je bilo tvrdi “super”, mada realno, koliko odmori toliko i smori.
