MILOŠ NIKOLIĆ POSLOŽIO RADNI I PRIVATNI ŽIVOT

Miloš Nikolić, dugogodišnji poslovođa u pogonskom elektro održavanju sektora „Alusil“, nedavno je otišao u zasluženu penziju. Čitav radni vijek je proveo u ovoj fabrici. Prvo zaposlenje, sjeća se, bilo je 16. jula 1979. godine.

-Počeo sam raditi kao tehnološki radnik na objektu Kalcinacija sa još tridesetak novih radnika. Svi smo bili mladi, ja tek nekokoliko mjeseci pošto sam odslužio vojni rok. Nova i velika fabrika za nas je bila veliki izazov, sa mnogo ljudi u fabričkom krugu – evocira uspomene na prve radne dane Nikolić, koji je, s obzirom da je završio školu za električara u Srednjoškolskom centru „Vujo Matić“ u Loznici, od 1981. godine posvećen poslovima iz elektrike.

Obaveze i razne dužnosti nizali su u radnoj karijeri ovog 65-godišnjaka, od Elektro radionice, zatim Kalcinacije, da bi od 1996. godine radno angažovanje bilo u pogonskom elektro održavanju zeolita, odnosno sektora „Alusil“. Posljednjih dvadesetak godina je obavljao dužnost poslovođe.

Tih, skroman, na riječima škrt, ali uvijek radan i odgovoran, Miloš je uspješno gradio svoju radnu biografiju.

-Bilo je dosta posla, nijedna investicija u sektoru „Alusil“ nije prošla bez konkretnog doprinosa naših električara. Ponosan sam na nove izgrađene objekte, koji ostaju iza nas da bi fabrika radila, razvijala se i omogućila sadašnjim i narednim generacijama da ovdje rade i obezbjeđuju egzistenciju svojih porodica – kazuje Nikolić, koji je upravo pri kraju radnog staža intenzivno radio na novim elektro ormarima za potrebe proširenja kapaciteta proizvodnje silika gela, u sklopu dva nova reaktora, koji su krajem prošle godine pušteni u rad.

-Drago mi je da se nastavlja razvoj naše fabrike, koja je veoma važna za zvorničku regiju, kako bi se nastavilo sa zapošljavanjem mladih ljudi koji žele da ostanu na ovim prostorima i grade svoju budućnost u rodnom kraju – poručuje Nikolić, dok nam pokazuje snimke elektro postrojenja na Silika gelu, koji su urađeni u okviru najnovijeg projekta na ovom našem proizvodnom objektu.

Odlazak u penziju za Miloša predstavlja zadovoljstvo, s obzirom na to da je uspio da posloži svoj radni i privatni život. I dalje će biti aktivan u svom domaćinstvu u Roćeviću, zajedno sa suprugom Slavkom, takođe dugogodišnjom radnicom fabrike. Biće uvijek, kako on voli da kaže, neke zanimacije i vremena da se posveti svojim kćerkama koje žive u Beogradu.

Miloševa priča simbolizuje posvećenost i predanost radu u industriji, kao i važnost kontinuiranog doprinosa razvoju fabrike tokom dugogodišnje radne karijere. Sada, dok ulazi u novu fazu života, može da se osvrne na svoja dostignuća s ponosom i zadovoljstvom.

(FB Alumina)