LIJEPA PRIČA TUŽNOG POVODA, BRAVO ZA BORJANU I NJENE UČENIKE

Ni kiša koja je lila kao iz kabla toga dana nije spriječila grupu učenika jednog razreda gradske osnovne škole da pod kišobranima krenu u  humanu misiju. Da se radi o nekoj posjeti “govorila” je korpa puna voća koju je na kraju kolone nosio jedan učenik. Nismo ih stigli pitati kuda idu, nije baš ni kulturno miješati se u “tuđe stvari”, ali nešto nam nije dalo mira, pa smo pokušali saznati o čemu se radi.

Asociralo nas je na neku posjetu, pitali smo direktora bolnice Ivana Popovića ima li najavljena kakva posjeta đaka dječijem odjeljenju. Rekao je da nema i da tog dana inače ni nema posjeta.

Ipak, saznali smo dan-dva kasnije o čemu se radi jer smo prepoznali neke učenike iz kišne “kolone”. U pitanju je lijepa priča tužnog povoda. Đaci četvrtog razreda,( koji su upravo završili), su sa svojom učiteljicom Borjanom Smiljanić išli u obilazak bolesnog druga. Kako su nam rekli neki od tih učenika svako je dao svoj prilog  i sa učiteljicom su otišli njegovoj kući da ga posjete I pozdrave se sa njim jer zbog zdravstvenih problema pitanje je da li će nastaviti sa njima dalje školovanje.

Ni jaka kiša ih u tome nije spriječila, a na naše pitanje kako su svi stali u sobu, kažu:” Stisli smo se malo, okupili oko njega, pričali o školi i bodrili ga da se oporavi, bilo je lijepo i malo tužno”.

I jeste  dirljivo, zato smo i odlučili da to na ovaj način zabilježimo i objavimo jer pored onoga što u školi uče, sada su naučili još jednu važnu životnu lekciju o solidarnosti, humanosti, drugarstvu, požtrvovanju i bravo  za njih, učiteljicu Borjanu i naravno za njihovog druga kome želimo sve najbolje.