Sep 19 /
Kod Skoče po „plastiku“
Plastika je zavladala svijetom, skoro je nezamislivo da je neko bar za nešto ne upotrebljeva, a u našem gradu na jednom mjestu sve od nje možete nabaviti u prodavnici koju drži porodica Skočo.
Bračni par Željka i Slavko u Zvornik su izbjegli nakon Dejtonskog sporazuma iz Ilidže i ovdje su kako on slikovito kaže, spustili životne kofere. U međuvremenu su ovdje stekli nova poznanstva i drugarstva, ali i i ostali u vezi sa starim prijateljima iz bivšeg kraja poput Jove Lalića koji često navrati da porazgovaraju o mladim danima, ali i onim kasnijim kada je trebalo snaći se, preživjeti, obezbijediti egzistenciju nakon rata.
-
U Zvornik smo došli 1996. godine, sin bio beba, i nije bilo lako. Trebalo je početi život nakon ni malo lakog rata i napuštanja svog ognjišta. Snalazio sam se nekako, bježao od policije, ne, nisam se bavio kriminalom, već sam tu ispod mosta prodavao neke sitnice, morao sam da prehranim porodicu. Tako je počelo i sa prodajom plastike.To je roba koja nema rok trajanja, a traži se, priča Slavko.
Kada je malo stao na noge, a i da sve bude legalno, otvorio je 2003. godine prodavnicu plastike u kojoj nema šta nema. Zvorničani kada im nešto od nje zatrebaju znaju da će to naći kod Skoče.
- Imamo više od 700 artikala u radnji, od najmanjih poput raznih gumica, kašičica, štipaljki do buradi, kanti, ljuljaški.
Ovo je sezonska roba jer se sada kada je vrijeme zimnice najviše traže burad, kace, pritiskači za tegle, kanisteri i ostalo što treba. U proljeće kada je vrijeme sadnje cvijeća najviše se prodaju saksije, kantice za polivanja cvijeća i slično. Ima dosta toga što se svakodnevno upotrebljava u domaćinstvu, a kupaca ima raznih, kao i dogodovština sa njima. Godinama su dolazile dvije mlađe žene tražeći lavor nježno roze boje, ne znam ni sad kakva je to tačno boja. Imaju dvije vrste kupaca – oni koji tačno znaju šta hoće i to i kupe i druge, neodlučne, ali srećom imam strpljenja i razmjevanja za takve, kaže Slavko.
Kao svoj najveći uspjeh smatra što je uspio da iškoluje sina Dejana koji je prije dvije godine završio Pravni fakultet u Beogradu gdje se i zaposlio. Žao mu je samo što sin koji je bio talentovani atletičar, bacač kugle i diska, nije više postigao u sportu zbog nekih opstrukcija.
Skočo kaže da je ranijih godina bio više posla, ali da male trgovinske radnje uništavaju veliki trgovinski centri koji su
im velika konirencija, ali eto uspjeva nekako da se održi i plati obaveze. Zahvaljujući plastici koja mu je pomogla da u Zvorniku ostane i opstane.