Iako živimo u sekularnoj, a ne vjerskoj zemlji još nisam upoznala siromašnog popa.Mada se zavjetuju na skromnost, imaju velike kuće, luksuzne automobile, nimalo jeftine usluge, ali se mnogi naročito imučniji novokomponovani vjernici utrkuju da im se umile, da kao u nekim davnim vremenima većim donacijama spasu dušu i oprost grijehova.
Od prije neki dan na Sabornom hramu od sedam uveče do sedam ujutru upaljena svijetla u obliku krsta. Novi stariješina crkve bi da nadmaši predhodnog po njenom sjaju pa uključio svijetla da crkva sija cijelu noć. Kome, čemu. Iluminacija. To što jaka bliještava svijetlost od sijalica bije direktno u stanove obližnjih zgrada i remeti san izgleda nje važno. Ni to ko će platiti račun za utrošenu struju. Možda sponzori, možda će biti i otpisani dugovi. Umjesto da budu skromne bogomolje, prave se palate, dvorci, a narod nema šta da jede. Uostalom, naroda je sve manje i u gradu i u crkvi, izgubi se u onolikom “prostranstvu”,sjaju i bogatstvu.
U šta se crkva pretvorila? U njenoj porti se snimaju televizijske emisije, da se ne bi oštetite pločice u uređenom dvorištu lile se pale na obali rijeke Drine. Zvučnici postavljeni, pojačani, pa u crkvu ne morate ni ući, sve se vani odlično čuje. Zvona zvone kad god hoće, u po noći za vrijeme nekih praznika, a kada se hođža sa džamije oglašava, kažu, smeta, preglasan.
Kripta luksuzna, pozlaćena, silne pare u hram uložene. I u staru crkvu koja se znatno proširila, da za ovom Sabornom ne zaostaje. Sveštenici kao da se takmiče čija će biti veća, umjesto da narod u njih privlače skromnošću i predanošću svom poslu.
Neke od njih prazne, otvaraju se samo nekoliko puta godišnje. Kuda i kome ide novac od osvećenja vodice po stanovima i kućama pred velike vjerske praznike. “Humanitarne “akcije se organizuju tako što s e vjernici pozivaju da donesu hranu I odjeću koja onda crkva dijeli onima kojima je potrebna. Crkveni velikodostojnici se povezali sa vlasti pa se ponašaju kao da su i oni dio nje, u školama slave I kandila iako ima i djece druge vjere, a religija bi trebala da bude odvojena od države.
Sveštenici zaboravljaju da su oni tu zbog svog “stada”, a ne obrnuto, mada ga upravo tako i tretiraju ali bez navodnika. Gospodo sveštenici malo više slušajte šta vam narod ima poručiti, a ne ponašajte se odrođeno od njega. I na kraju, nisam vjernik, ali više poštujem deset božijih zapovjesti od pojedinih popova, sudeći po njihovom ponašanju i u crkvi i svakodnevnom životu.
