Faruk Nožinović: Od zgrade „Partizana“ do trenera i profesora fiskulture

1

 

Faruk Nožinović je dugogodišnji sportski radnik i srednjoškolski profesor u Zvorniku.. U Zvorniku je završio osnovnu školu i dvije godine, odnosno prvi stepen učiteljske, a onda još dvije godine u Bijeljini kako bi postao učitelj. Prvo radno mjesto, kao učitelju, bilo je u Vitinici. 

– To je bilo 1968. godine. Čim sam dobio posao, stigao je i poziv u vojsku. Međutim, zamolio sam ih da odgodim odsluženje vojnog roka makar nekoliko mjeseci kako bih zaradio koju platu. Tako je i bilo. U martu dobijam poziv za Školu rezervnih oficira u Zadru, a po povratku mi nude posao u Međeđi, za koju ja do tada nisam ni čuo. Odmah sam to odbio jer sam mislio da mladom čovjeku nije mjesto na selu te sam u Tuzli upisao Pedagošku akademiju i kao najbolji student nastavio studije DIF-a (Državni institut za fiskulturu) u Sarajevu. I tu sam dvije godine bio najbolji student i kao nagradu nisam vratio tadašnjih 4.000.000 dinara studentskog kredita. Po završetku studija, došao sam u Zvornik da se odmorim, a već su i na DIF-u u Sarajevu nudili da ostanem asistent na plivanju i atletici. Tada me vidio moj profesor fizičkog Vojo Božić i pitao da li sam došao da njega zamijenim jer on nije završio visoku školu. Isti dan je stigao i poziv direktora Čede Lazarevića koji  mi je ponudio posao. Prihvatio sam njegov poziv, počeo sa radom u srednjoj školi 1974. i radio sve do 1992. godine, do izbijanja nesrećnog rata, kada sam otišao u NJemačku – priča Nožinović. 

2

Nožinović kaže da je djetinjstvo, zajedno sa braćom i drugovima, provodio u zgradi „Partizana“ koja je bila pored stare autobuske stanice, u blizini današnje pošte.

– Od malih nogu smo tu provodili vrijeme. Moja braća, drugovi i ostala djeca iz Zvornika. Tu su igrali fudbal i bavili se gimnastikom, provodili cijeli dan. Nekako smo svi bili okrenuti sportu. 

Faruk Nožinović je kao osnovac trenirao rukomet, a kasnije je vodio košarkaški i ženski odbojkaški klub.

 – Od malih sportova rukometni klub je bio prvi koji je osnovan u Zvorniku. Naravno, tu je ranije bio i fudbalski klub. Ja sam prvo trenirao košarkaški klub i vodio ih od Druge republičke do Druge savezne lige. Međutim, tada sam odustao jer je bilo potrebno trenirati dva puta dnevno, a ja sam predavao i fizičko i odbranu i zaštitu i prosto nisam mogao fizički da stignem sve obaveze. 

11

Farukova braća takođe su srednjoškolsko obrazovanje stekla u našoj ustanovi. Najstariji Farukov brat Ferhat je, kaže, najzaslužniji što su izabrali da budu profesori fizičkog vaspitanja. 

– I kod mene je probudio želju da studiram DIF. Kada sam bio u vojsci pitao me je da li ću čitavog života biti seoski učitelj ili ću spremati prijemni i studirati. Inače, svi smo završili srednju školu u Zvorniku. Drugi brat Faih, nakon studija DIF-a, radio je u osnovnoj školi, potom u Tehničkom školskom centru i onda prešao u Ekonomsku školu. Najmlađi Nihad je bio zanatlija, mašin-bravar. Kada je dobio žuticu, majka je pitala da li mu možemo pomoći da i on studira i da se više ne bavi tim poslom. Inače, otac je govorio da je dosta škole i da malo radimo, a majka je uvijek stajala iza nas i govorila da učimo kad smo već dobri studenti i kada to volimo – rekao je Nožinović, čiji je brat Ferhat kasnije magistrirao, pa doktorirao na Univerzitetu u Tuzli i bio šef katedre do penzije.Jedino nas je „iznevjerio“ Sakib, koji je završio ekonomiju, a bio je najbolji od svih nas. On je bio izuzetan centarfor u „Drini”, ali je dobio žuticu, operisao slijepo crijevo i imao upalu porebrice, sve gotovo u istom trenutku, tako da je odustao od sporta i završio ekonomiju, te jedno vrijeme u Zvorniku bio tehnički direktor „Univerzala“ – ispričao nam je Nožinović.

11

Tekst objavljen u monografiji srednje škole “Tragom jednog stoljeća” dopunili bi opaskom da je Nožinović tada bio jedan od najljepših i najmlađih profesora , i da se ubrzo oženio lijepom, plavokosom Aidom , koja je 1975. godine završila Gimnaziju u Zvorniku. Uvjerava nas  nam da je ljubav “planula” tek po  završetku njenog maturiranja, ali su se nakon 25 godina braka razveli. Ona je sa kćerkama ostala u Njemačkoj, a Faruk se vratio u Zvornik. (M.M.)

(Monografija : Tragom jednog stoljeća)
 

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
519827463Unesite mišem ovo: 9856