Dana Tošić -omiljena profesorica ruskog jezika

U školi 40 godina

Zvornički srednjoškolski centar “Petar Kočić”ove godine slavi 100 godina od osnivanja. A profesorica Danica, Dana Tošić u njemu je provela sav svoj radni vijek, 40 godina predavala je ruski jezik generacijama učenika te škole.

- Nakon završetka Filoloskog fakulteta u Beogradu, smjer slavistika – ruski jezik i književnost, zaposlila sam se kao profesor u srednjoj školi 18. septembra 1970. godine. Predavala sam i u gimnaziji, i ekonomskoj, medicinskoj, trgovačkoj i ugostiteljskoj školi i u svakoj je bilo i dobrih i odgovornih đaka koji su se trudili da nešto nauče i onih drugih koji su samo htjeli da kroz školu “prođu”. Pamtim mnoge od onih kojima sam predavala, drago mi je kada me i dan- danas na ulici pozdrave, oslove sa “profesorice”. Odmah znam da je to neko od mojih bivših učenika, priča Dana.

Posebno su joj u sjećanju ostale đačke ekskurzije, izleti i sa učenicima i kolegama jer se tada još više zbliže i bolje upoznaju. Kaže da su ranije, prvih godina njenog rada, učenici imali više poštovanja i respekta prema profesorima, bili disciplinovaniji, poslušniji u odnosu na ove moderne generacije koje rastu u doba savremenih tehnologija.

- Julijana, Lula Lazarević mi je u gimnaziji bila razredni starješina, a kasnije koleginica. Kako sam je i dalje zvala “profesorice” znala me je ispraviti i reći da smo sada koleginice. I sama sam dočekala da mi neki moji đaci postanu kolege poput Vesne Simić ili Dragiše koji u osnovnoj školi predaje ruski jezik.
 

Najviše se, od kolega, družila sa sada pokojnom Milicom Sabljak, profesoricom geografije, pa Milenom Zekan i Lidijom Pažin. I Milena je kao i Dana četri decenije provela u školi, takođe i Đorđo Vidaković.

- I on je sada u penziji, a uvijek je bio duhovit, zabavan, djeca su ga baš voljela. Penzionisana sam 2009. godine i nije mi dosadno. Čitam knjige, novine, družim se sa komšinicama, gledam televiziju. Imam dva sina, brinem i o njima kaže ova profesorica u penziji koja je nedavno, za samo nekoliko mjeseci, izgubila supruga Radana, dugogodišnjeg direktora nekadašnjeg “Jadra”, kao i dva brata - Đorđu Jovićića, bivšeg direktora Privredne banke i Neđu Jovičića, radnika MUP-a.

Drago joj je što se povodom značajnog jubileja škole, priprema monografija. Smatra da su profesori kao i najbolji učenici zaslužili da se u njoj nađu jer su ostavili značajan trag u obrazovanju i razvoju ne samo našeg grada. Pronašla je Dana neke fotografije iz prošlosti koje nam je ustupila za potrebe ovog teksta i zahvaljujemo joj se na tome i razgovoru. Mnogima je bila omiljeni profesor, a njeni učenici su je voljeli jer je dobar čovjek i pedagog, spremna da svakoga sasluša, posavjetuje i pomogne...