Životna priča Miše Vignjevića

Svi bi u svijet, on se vratio

Dok mnogi sanjaju o odlasku u Ameriku i ostvarivanju svog sna, Mišo Vignjević se iz nje, svojevoljno, vratio u - Zvornik. Tamo, u Ameriku, otišao je nakon Dejtonskog sporazuma iz Sarajeva gdje je do tada živio sa majkom. Majka je izbjegla u Zvornik, a Mišo u državu Mejn blizu Kanadske granice. Ostao je tamo 12 godina, a onda je došao u Zvornik da se brine o bolesnoj majci. Nakon njene smrti ponovo se vraća u Ameriku, ovaj put u Floridu, da bi stekao penziju. Kada je to regulisao, opet dolazi u Zvornik, da ovdje i ostane, a na pitanje zašto, jer ima Američko državljanstvo i mogao je tamo da živi, Mišo kaže da ondje vlada velika otuđenost i da je zato odlučio da se vrati na ove naše prostore.

- U Americi je lijepo, ali za mlade ljude, koji se brže asimiliraju, adaptiraju, steknu prijatelje na vrijeme jer tamo vlada velika otuđenost. Po cijeli dan sam bio sam, a da bi tamo preživio moraš po dva posla raditi, većina ljudi je u kreditima. I ja sam promjenio više poslova, radio u fabrici kompjutera, pa kao stolar, pa onda jedno vrijeme bio poštar. Zaradio sam redovnu penziju i vratio se jer ovdje imam rodbinu i prijatelje, priča Mišo.

Često se može vidjeti u šetnji u gradu i pored rijeke Drine jer voli prirodu. I tamo u Americi, svakodnevno je šetao, jer tamo ima dosta prelijepih parkova, igrališta, često je išao u robolov, jer ima puno rijeka, jezera, a stanovao je u blizini Atlanskog okeana.

- Ovdje je dobro živjeti ako imaš deviznu, inostranu penziju, ali na ovim prostorima raditi i od toga živjeti je teško. I prljavo je, ljudi ne vode računa o svojoj okolini, što je velika šteta.Tamo se svako zagađivanje, bacanje otpadaka van za to određenih mjesta, novčano kažnjava i možda bi se to i ovdje trebalo primjeniti kako bi zaštitili i očuvali prirodne ljepote koje itekako imamo zaključuje Vignjević.