VLADIMIR KALAJDŽIĆ: VOLI DA ČITA I TRČI, OD POLITIKE DIGAO RUKE

Vladimir Kalajdžić je propoznatljiv po širokom  osmjehu i mladolikom  izgledu čak i sada kada ima 38 godina i otac je dvije djevojčice Magdalene i Teone.Možda su za to zaslužni geni,a možda i neke životne navike poput trčanja na duge staze. Nakon bavljenja u mlađim danima karateom, a zatim košarkom  od prije pet godina se rekreativno bavi trčanjem.

Nije zapostavio ni obrazovanje, naprotiv, master inženjer organizacionih nauka je, bavio se jedno vrijeme i politikom od koje je kako sam kaže digao ruke jer se nije u njoj pronašao.

Zaposlen je u javnoj ustanovi “Vode RS”, a u slobodno vrijeme osim porodici najčešće posvećuje  trčanju. Često ga možemo vidjeti na stazi pored Drine, ali još češće na putu ka Kula Gradu ili Snagovu, pretrči i po 15 kilometara dnevno jer valja ostati u kondiciji. 

-Osjećao sam da imam  snage, ali nemam kondicije i onda sam početkom 2019, godine inetenzivnije počeo  da trčim. To je neka borba sa samim sobom. Neki kažu da je trčanje prihički najnaporniji sport naročito ako je u pitanju duža staza poput polumaratona ili maratona jer treba to izdržati i fizički i mentalno, priča Vladimir.

Najteža trka mu je bila u Kravici kada je istrčao 20 kilometara na plus četrdeset stepeni. Uglavnom trči polumatarone (21,4 kilometara).Gledali smo ga na nekim trkama, uvijek je stizao među prvima, mada nije profesionalac već rekreativac kako  ističe.

-Volim da vidim gdje sam u odnosu na ostale , naročito one  elitne takmičare. Trudim da da svoje vrijeme svaki put poboljšam, da budem što bolji, što brži. Nekada zna biti naporno,ima svakakvih staza, ali više je uživanje. Mada sam treniram I trčim, na polumaratonima volim da jedno vrijeme trčim skupa sa nekim ljudima koje poznajem  poput Momčila Mandića ili Raše Ostojića. Puno je trka iza mene, Beogradski maraton više puta, polumataroni  u Šapcu, Vukovom Tršiću, Jahorini, Bijeljini, nedavno sam učestvovao na višekilometarskoj gradskoj trci u Tuzli. Pratim kalendar trka i idem tamo gdje  sam odlučim jer sam snosim i troškove učešća na njima, kaže on.

Stigne i da čita, oni koji ga bolje poznaju znaju da  je veliki ljubitelj pisane riječi. Svojevremeno je imao sajt na kome je objavljivao rezencije knjiga koje je pročitao, omiljena knjiga mu je “Umjetnost pobjede” Fila Najta , tvorca “Najkija”.

“Volim da čitam biografije poznatih ličnosti Poslednju koju sam pročitao je autobiografija Henrija Forda, osnivača kompanije “Ford”, trenutno čitam “Budi stoik” Rajana Holideja, ali ova Fila Najta mi je omiljena” .

Vladimir se amaterski svojevremeno bavio glumom. Bio je član gradskog pozorišta i igrao u više pozorišnih predstava, ali su tadašnji njegovi članovi 2011. godine prestali zbog odlaska na studije i nekih drugih obaveza. Pokrenuo je sa  dva druga i sajt koji se zvao ZV-ono slično kao  naš portal zvono.media, kreativan je , vrijedan, svestran, uvijek  nasmijan, ljubazan, lijepo vaspitan,uspješan na više polja, mada nije uvijek bilo lako. U Zvornik je kao djete izbjegao iz Zenice ,a 1992.  sa šest godina ostao je bez oca koji je poginuo u ratu.