Piše: Mirjana Mićić
Malo - malo u poslednje vrijeme Zvornik ostane bez struje. O tome bruje društvene mreže,portali i ostali mediji. Ljudi negoduju, kažu da ni u ratu nije bilo da nema struje toliko dugo i često, da je napajanje električnom energijom bilo normalnije i redovnije nego sada kada su izvršene organizacione, kadrovske, tehničke i ostale promjene u Elektroprivredi RS.
Iako su mnogi radnici otišli nakon što su uzeli velike otpremnine, za očekivati je bilo da će rasterećen njihovim viškom, elektro sistem biti efikasniji, moderniji i više na usluzi potrošačima. Jeste, ali šipak.
Gledam, u jednoj poslovnici elektrodistribucije masa nezadovoljnih stranaka, a sa druge strane mrzovoljni službenici koji umjesto da saslušaju primjedbe, sa njima polemišu i dijele im lekcije. A kada računi za struju stgnu tu nema priče, moraju se platiti, ma koliki su, redovni ili uvećani pred izbore. I sada ova konfuzija sa prelaskom na nove račune i novo preduzeće.
Stigli računi da se dug prema Elektrobijeljini izmiri, a dobijeni i oni iz Trebinja. Pismeno obavještenje nejasno, da li treba potpisati neke ugovore sa novim isporučiocem električne energije ili može i stari ostati, šta ako ste platili više nego što ste potrošili, da li će vam ko i kada te pare vratiti ili ponovo obračunati.
Narod priča da su oni koji su posao znali, prije svih vrsni električari, otišli ili u penziju ili van zemlje, da su ostali oni većinom primljeni po partijskoj, zemljačkoj ili krevetskoj vezi, i zato se osorno ponašaju u prepunim kancelarijama, znajući da bez posla neće ostati dok imaju “leđa“ koja ih čuvaju. Ali zato kad se nešto pokvari mora da dođe ekipa iz Bijeljine, prvo da konstatuje gdje je kvar, ode do Bijeljine po dijelove, pa ponovo dođe i tek onda kvar otkloni. Dobro smo i prošli, šta bi bilo da moraju iz Trebinja dolaziti, gdje im je centrala.
Još kad struja poskupi, a odavno se najavljuje, sve udar na džep običnog građanina koji trpi i plaća i struju i ceh svega ostalog što nam se u društvu dešava.
Grmi, sjeva, kiša se sprema, da li ćemo opet u mraku ostati,televizori pocrkati, bez interneta ostati. Nije bitno, važno je da se računi na vrijeme plate jer zatezne kamate rastu, a žaliti se nemate kome jer im monopol koji imaju omogućava da rade šta i kad hoće.
