Piše: Mirjana Mićić
Mjesecima već mi se “vuče” neka podjela imovine u kojoj sam itekako oštećena “strana”, ali da ne bi zakona koji štiti moja prava još bi gore bilo, jer ništa nije teže nego dokazivati istinu i povlačiti se godinama po sudu, A on zatrpan raznim predmetima, jer smo mi poznat kao narod koji voli da se tuži i sudi.
Još uvijek ništa do najavljivanog osnivanja Privrednog i Okružnog suda u Zvorniku, o čemu je još prije nekoliko godina donesena odluka, ali nikako da krene realizacija, mada neću o tome. Da se vratim na početak testa, da bih ostvarila svoje pravo nasljedstva morala sam angažovati advokata. I tu sam bila pred teškim izborom-uzeti nekoga mlađeg, željnog izazova i dokazivanja, a ne samo para, ili nekog iskusnog koji je prošao sve i svašta, ali puno košta.
Dilema teška; neko “gospodstven” ili pak onaj koga “prati“ glas da je prevejan, prepreden, fajter. Jer u ratu, ljubavi pa i sudu izgleda su sva sredstva dozvoljena, najmanje ona “u rukavicama”, fer plej, snaga agrumenata a ne argumenti sile.
Istina kao da nije bitna, najvažnija, već advokat na sve spreman.I ona kao i zakoni se izgleda mogu tumačiti na razne načine, a očevidne stvari ponekad je teško dokazati, jer ne može se sve uvijek “materijalno”potkrepiti.
Da li je kao u knjigama o filmovima, pravda spora ali dostižna, da li u stvarnom životu i praksi ipak (ne)pravda pobjeđuje. Njeno dokazivanje nije ni malo jednostavno ni jeftino jer su i usluge advokata, kao i suđenja za većinu običnih ljudi veliki trošak. Pravo i pravda nisu sinonimi, a pitanje je da li Justicija, boginja pravde uvijek mijeri ispravno, i jesu li zaista zakoni za sve isti.
Tema je ovo koja nameće i neka druga pitanja, da li je u životu bolje biti fin, tih, strpljiv, vjerovati da će dobro pobjediti zlo i sve se sretno završiti, ili agresivan, bezobrazni predator koji ne bira sredstva da dođe do cilja. Čini mi se da smo mi društvo u kome u mnogo čemu bolje prolaze oni bučni, nevaspitani, koji “lažu i mažu”, služe se svim i svačim, istinom najmanje da bi došli do svog sebičnog cilja i para.
Naš narod kaže: Sve se vraća sve se plaća, Karma je čudo, Kako radio tako ti se vratilo. Oteto prokleto i još mnogo toga zasnovanog na njegovoj mudrosti i iskustvu. Osim zemaljskih imaju i božiji zakoni, ali najbitniji je “glas” savjesti, da čovjek mirno spava i nikoga ne nosi na duši.Sve ostalo bude i prođe…
