Poslednji zvornički kovači

Kovački meh pred gašenjem

Pomalo arhaično izgledaju, u centru Zvornika, ispred poslednje kovačnice u gradu
izložene lopate, sjekire, potkovice koje još uvijek prave otac i sin Milan i Slobodan
Stefanović nastavljajući porodičnu tradiciju. Uz puno muke jer je posla sve manje, kažu, mada s obzirom da su jedini kovači u Zvorniku, a medju rijetkima u istočnom
dijelu RS, mušterije zbog njihovih usluga i alata, dolaze sa Romanije i drugih krajeva.

- Kovačku radionicu otvorio je 1875. godine moj pradjed, ovim zanatom bavio se i
moj djed i otac Drago od koga sam i ja naučio zanat .Nekada se moglo dosta raditi i zaraditi, sada sve manje, bojim se da ćemo ako ovako nastavi morati kovački mijeh ugasiti, a radnju zatvoriti, priča Milan Stefanović.

Iako je završio Ekonomski fakultet, njegov sin Slobodan je zbog nemanja posla u struci, nastavio porodičnu tradiciju. Ali nije zadovoljan ni položajem zanatlija ni zaradom. Priča nam da je njegova porodica oduvjek bila ugledna, poštovana, imućna.

- Djed Drago je ostavio velike pare u Švajcarskim bankama, ali do njih jos nismo došli, a pitanje je i da li ćemo jer ga je smrt preduhitrila pa testament nije ostavio kao ni šifru sefa. Naši bliski rođaci su i Nikola Andrić, nekadasnji direktor Elektroprivrede BiH, kao i bivši član Predsjednistva BIH Nikola Koljević, pa Neda Todorović profesor na Beogradskom fakultetu političkih nauka, koja je supruga poznatog reditelja Zdravka Šotre, otkriva nam Slobodan pomalo žaleći za onim vremenima kada se od kovačkog zanata moglo mnogo bolje živjeti, a ne kao sada samo preživljavati.

Stare zanate koje odumiru, na muralu u centru grada, ovjekovječio je slikar Jovo Lalić. Da bar ostanu na slikama i fotografijama, kada ih je ovako sve manje.