Hajdukovići su jedna od najbrojnijih i najstarijih zvorničkih porodica čiji članovi se okupljaju jednom godišnje na tradicionalnom druženju svih onih koji nose ovo prezime.
I ove godine okupili su se u Kitovnicama, u lovačkom domu jer je to selo bilo mjesto u kome su se nastanili prvi Hajdukovići porijeklom iz Crne Gore pojašnjava nam Jovan, Jole, Hajduković.
-Sve je krenulo prije petnaestak godina kada je nas nekoliko došlo na ideju da okupimo Hajdukoviće na jednom mjestu bar jednom godišnje. I tako je počelo, nekad nas ima više, nekad manje, ali je tradicija održana i biće nastavljena jer stasavaju nove generacije Hajdukovića koji će nastaviti čuvati sjećanje na naše korijene i održati naše prezime, priča Joja.
“Ove godine početkom novembra mjeseca neki su bili opravdano spriječeni da dođu zbog nekih drugih porodičnih obaveza, ali uvijek nas ima, dođu mnogi rođaci, mi smo brojna familija. Sastajemo se mi tokom godine i na svadbama, slavama, kršenjima, rođendanima i drugim prigodama, nažalost i na sahranama, ali važno je da nam se djeca poznaju, da se druže, da njeguju sjećanje na svoje pretke, na korijene, priča priča Zorica Ilić udata Hajduković.
Iako nije rođenjem već udajom Hajduković, ona je dosta angažovana na okupljanju njenih pripadnika jer joj to dosta znači i zbog djece-sina Srđana koji je sugrađanima poznat kao vrstan karatista i vatrogasac i kćerke Tamare koja se takođe bavi ovim sportom I naravno supruga Bore Hajdukovića koji je ponosan na ovu tradiciju.
-Ima Hajdukovića dosta u Zvorniku najviše na Šćemliji, kao i u Kitovnicama, ali i u mnogim drugim gradovima u Srbiji poput Rume, priča Joja, koji se raduje tim susretima .
Okrene se tada prase na ražnju i pripremi bogata trpeza, zapjeva se, popije koja, podsjeti na neka ranija druženja, na one koji nisu došli ili više nisu među živima, razmjene porodične novosti. Ima ih raznih godina, ovoga puta najstariji među njima je bio Vojin Hajduković, a ima i onih najmlađih, unuka pa i praunuka pojedinih Hajdukovića.
U svakom slučaju jedna lijepa tradicija brojne porodice koja će se nadamo samo širiti i skupljati u sve većem broju samo lijepim povodima.
P.S. Hvala Zorici na fotografijama sa druženja Hajdukovića koje nam je ustupila za potrebe ovog teksta.Na nekima je ih je bilo toliko da smo neke fotografije morali skraćivati da bi se bar neki od njih mogli bolje vidjeli…