Piše: Mirjana Mićić
I ove godine sam nekoliko dana bila u banji Vrujci koja je poznata po ljekovitoj vodi i blatu, lijepoj prirodi i nekim drugim blagodetima tako da nije čudo da i mnogi Zvorničani rado tamo idu. Naravno i ovoga puta sam srela neke sugrađane, (pozdrav za Domuze) ali i “vidjela” ljubav u njenim različitim oblicima.
Jer nije ljubav samo ono jako osjećanje strasti i privlačnosti između mladih, zaljubljenih parova već čini mi se mnogo je jača, vrijednija i postojanija kod onih sa dugogodišnjim bračnim stažom. Sa respektom, pomalo i tugom sam danima gledala kako jedan stariji gospodin brine o svojoj bolesnoj supruzi, oblači je, pažljivo namješta kupaći kostim, pridržava u šetnji od ležaljke do vode, sa puno nježnosti i strpljenja brinući o njoj koja je poput biljke.
Pa ljubav i vezanost djeda Ratka i njegove unuke Nevene koji su svaki dan svuda zajedno. Ona ga sluša, donosi mu šta treba on, (vojno lice u penziji), iako u poznim godinama još vitalan, daje joj savjete o svemu i svačemu, ali na fin, poučan način. Ko kaže da se različite generacije ne mogu slagati, voljeti i uvažavati. “Deda” odredio hiljadu dinara dnevno unuci za džeparac-sladolede, stakiše, ali zažmuri ponekad kad razne mamipare premaše njen dnevni budžet, pa doda još, koliko treba sretan što je ima.
Pa slučaj jednog zemljaka iz Han- Pijeska koji je izbjegao čak u Kanadu, ali ostala mu žal za rodnim krajem. Ovdje mu sve prija, a tvrdi da mu ljekovito blato u banji pomaže i da već bolje hoda.Možda što je među svojima. Onda ljubav, možda i najveća na svijetu-majčinska. Od one prema bebama koje hrane, maze,ljuljaju, paze da ne pocrvene, do one malo veće djece koju uče da plivaju,a koja ne bi iz vode izlazila, uz mnoštvo pitanja koja postavljaju i zahjevaju isto toliko ako ne i više pažnje nego bebe. Svaka čast i jednom zetu koji se o svojoj tašti odnosio sa puno pažnje , donoseći joj kafu na bazen, stalno pitajući treba li joj šta, namještao suncobran da ne “izgori”, više i bolje brinuo o njoj nego pojedini sinovi o svojim majkama. Naravno, isto tako ljubazan i prema supruzi. Svi ovi primjeri vraćaju vjeru u ljude, njihovu dobrotu, solidarnost, humanost, porodične vrijednosti.
Ima raznih i različitih ljubavi- prema djetetu,roditeljima, otadžbini,zdravlju, prirodi, ali naravno i onih drugih koje nisu toliko za divljenje poput ljubavi prema parama, vilama (kućama), zaradi, bogatstvu, pokazivanju i paradiranju koliko i šta sve imaju.
One prve se ne mogu kupiti, samo zaslužiti, ove druge mogu “zaraditi” ali po koju cijenu. Ništa nema vrijednije i dragocjenije od ljubavi svojih najbližih koji su tu kada je najteže ali i najljepše jer sreća i tuga je lakša kada se ima sa kime podijeliti…
