LICA

33

 

Piše: Mirjana Mićić

Gledam lica ljudi u prolazu dok šetam gradom, obalom Drine ili sjedim u parku, i nekako većina sumorna, smrknuta, zabrinuta, bez osmjeha i sjaja u očima. Najčešće kod sugrađana srednje generacije, ali i one starije populacije.Puno je toga što mnoge od njih brine od toga kako sastaviti kraj sa krajem, platiti sve skuplju hranu i  režije, djecu iškolovati, zaposliti, zadržati na ovim prostorima jer mnogi roditelji ostaju sami, potomci već odrasli ljudi, odlaze odavde trbuhom  za kruhom, unuke i njih viđaju preko vibera ili skajpa, ali sve rijeđe se javljaju i još manje dolaze.

Ni politička sitacija nije ohrabrujuća, ni skoro trideset godina nakon  rata ne smiruju se, “zahvaljujući”političarima, nacionalne tenzije i podjele,  već “podrgrijavaju” po potrebi i nečijim najčešće  liderskim i stranačkim interesima.

Rijetko se u gradu, na ulici čuje glasan, iskren, smijeh iz srca. Uglavnom mladi ljudi još uvijek ne opterećeni nekim egzistencijalnim problemima, znaju glasnim smijehom ponekad  narušiti  tišinu koja je sve prisutnija u svakodnevnom životu.

Nekako ljudi  se povlače, svoju brigu sve više nose u sebi, kao da je sramota reći i priznati sebi i  drugima  da problema ima, a para nema, da je mnogo toga što  nas tišti i muči.  Od svakodnevne brige mnoga lica sugrađana posivila, postarala se, zbrčkala se, naborala.Najmanje je onih od smijanja jer vremena su takva da je malo kome do toga, a i ljudi znaju biti  zavidni, umjesto da se raduju sa vama kad ste sretni i nasmijani, pitaju se jesu li vam sve “daske” na broju.

Ima istina i osoba  sa više lica, jedno privatno, za kuću, drugo za svijet, za javnost, po sistemu jedno misli, drugo priča, treće radi.

Posmatrajte  malo pažljivije ljude oko sebe, pogledajte kako je većina od njih obučena, obuvena, poslušajte,  ne površno, u prolazu, šta  pričaju i pitaju se pa će vam biti jasnije o čemu  pišem.

Sedam dana svirke i zabave - Potemkinova sela.

I na prvi pogled je jasno da iako razne maske neki na licu i dalje  nose -ljubav, kašalj i siromaštvo  se ne mogu sakriti, možda samo malo i privremeno prikriti.

2 Comments

Anonimni (nije registrovan)

2 August 2023

Dobro i tacno napisano, sve se teze zivi.Zvornicko ljeto sedam dana buke i muzike, a onda sve po starom, zali boze para

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
674831925Unesite mišem ovo: 8447