Klupa uličnih svirača

Više slušaju nego što poručuju i plaćaju

Kao i drugim, mnogo većim gradovima, i u Zvorniku se s vremena na vrijeme, uglavnom petkom, pijačnim danom, u glavnoj ulici mogu vidjeti i čuti razni svirači koji na taj način zarade koju marku.

Najčešče su to stariji muzičari, harmonikaši, koji pjevaju takodje starije, nekada popularne, a i sada rado slušane narodne pjesme. Jedan od njih je i Rajko Jovanović iz Šapca koji kako kaže u Zvornik dolazi dva puta sedmično - ponedeljkom i petkom.

Žali se da sve manje ima posla, jer od Šapca do Loznice, odnosno Zvornika nema prave kafane, sa muzikom, i gostima kao nekada kada se znalo uživati u iću, piću i svirci.

- Nema narod para ni za život, a kamoli provod, tako da je sve manje i za nas posla i para priča Rajko koji ima svoj orkestar, a i supruga mu je pjevačica i ponekad i u Zvorniku zajedno “nastupaju”. Ipak, dešava se, da poneko, ponesen nostalgijom, naruči više pjesama da mu ih Rajko otpjeva i odsvira, ili da ih zajedno pjevaju, a ne rijetko okupi se i publika od slučajnih prolaznika, pa svi uživaju u iznenadnom
“koncertu”.

U koferu od harmonike uvijek se nađe poneka sitnija dinarska novčanica i pokoja metalna konvertibilna marka, ali bez obzira na to što prolaznici više slušaju nego što nagrade njegovo sviranje, Rajko nije nezadovoljan jer ga poneko s vremena na vrijeme, angažuje za dodatnu svirku u Zvorniku. Drago mu je što je gradska uprava u glavnoj gradskoj ulici jednu klupu namjenila uličnim sviračima, ali i tužan jer je pločica koja je to označavala, ne dugo nakon toga, pokidana i bačena. Ponekad umjesto na klupi rezervisanoj za muzičare, može se vidjeti i ispred jednog marketa jer takva su vremena i treba im se prilagođavati i biti tamo gdje je najviše prolaznika - potencijalnih slušalaca i platiša.