Jedva čekam da nedelja dođe…

Piše: Mirjana Mićić

Odbornici gradske skupštine donijeli su odluku o novom radnom vremenu (nedeljom) trgovinskih i zanatsko preduzetničkih radnji na području Zvornika. Po toj odluci nedeljom će radnje raditi do podneva, a najviše su joj se naravno obradovali trgovci, naročiti oni koji rade kod privatnika. Ovako, ako nikako drugačije, dobili su donekle slobodan jedan dan, mada se u svijetu odavno zagovara, a negdje već i primjenjuje da su nedeljom radnje zatvorene, jer to je dan za odmor.

Umjesto da na smjenu dežuraju nedeljom do tri, ili čak i deset sati uveče, sada će zaposleni u trgovinama, uglavnom žene, kući doći ranije i to puno znači i njima i njihovim porodicama. Ko nije u njihovoj koži ne može da shvati koliko im bar taj jedan neradni dan znači, po sistemu “Sit gladnom ne vjeruje”. Oni koji rade u prosvjeti ili javnim, državnim preduzećima imaju itekako dana za odmaranje.

Kod ovih drugih, osim slobodnog vikenda, više puta u godini dođe do spajanja državnih i vjerskih praznika, slobodnih i(li) narađenih dana, pa neiskorišteni odmori od prošlih godina i ko zna šta sve još , tako da se nakupi toga itekako.

Kod privatnika je teško raditi, jer tamo toga nema, ili rijetko, a uvijek nad glavom visi ono “Ako ti nećeš, ima ko hoće da radi”. Gazde uglavnom kako se predstavljaju pobožni, veliki vjernici, a radnici im rade i na najveće praznike.Ni tada ne važe Božiji već zakoni zarade, eksploatacije radnika koji nemaju skoro nikakva prava dok se gazde bogate, kupuju stanove na moru i planini, luksuzne automobile, vikendice…

Odlukom o novom radnom vremenu nedeljom, izuzete su radnje na benzinskim pumpama, gdje su smjene najduže, autobuske stanice i dragstori, tako da pravilo opet ima izuzetke i ne važi za sve.

Kupci će morati primjeniti navike, i kupovinu obaviti ili dan ranije ili nedeljom do podne. Mada kakva je kupovna moć većine građana potrošačka korpa je svaki dan sve skuplja, pa stoga i sve praznija.