Piše: Mirjana Mićić
Ne, nije u pitanju grčki gradić Drama sa kojim će se Zvornik ukoro pobratimiti, već zbivanja u našem gradu koja poprimaju dramske elemente sa gradonačelnikom kao glavnim akterom.
Ponovo je ovih dana aktuelizovana priča koja nam se servira, s vremena na vrijeme, o dolasku Zorana Stevanovića na čelo “Alumine” i raznim drugim teorijama zavjera i kadrovskih i ostalih promjena. Kao da se ne zna, što on odavno i ne krije, da Stevanović želi da bude prvi čovek ove kompanije. Možda je i vrijeme da promjeni fotelju, ali tome neće on donijeti odluku već kako iznad “popa ima pop”, tako i iznad njega postoji neko veći i moćniji koji će o tome odlučiti.
Možda je sve ovo samo još jedna priča bez pokrića, mada obično se u narodu kaže “Gdje ima dima, ima i vatre”.
Do sada se u ovom kolektivu promjenilo nekoliko čelnika, i ko se više sjeća Milorada Motike koji je do nedavno vedrio i oblačio u “Alumini”. Pa i onih njegovih predhodnika od kojih su ostali brojni sudski sporovi i nekadašnji “Birač” u stečaju.
Sve ovo miriše na skretanje pažnje zvorničke javnosti na neke druge probleme, da se zaborave sve češća i veća poskupljenja svega i svačega, sve brojniji odlazak ljudi, naročito mladih, iz grada u potrazi za poslom,( jer ovdje ga je sve teže naći), o odumiranju privrede i tiraniji gazda privatnika prema radnicima koje tretiraju kao svoje roblje. I još mnogo toga što našu svakodnevnicu čini sve težom i mučnijom.
Zoranu se inače pripisuje da je vlasnik pola grada, da nema šta nije kupio, da ni sam ne zna koliko nekretnina i ostalog ima i posjeduje, a ovamo na izborima dobije glasova više od svih kandidata ne samo iz Zvornika.
Mi smo inače zemlja paradoksa, pa tako i sva ova po ko zna koji put zbivanja oko “Alumine” i Stevanovića biće aktuelna još neko vrijeme, pa će se onda plasirati nešto drugo, uz pouzdane i provjerene informacije, saznanja, dojave, najave. Narodu nikada dosta priča, afera, rekla-kazala, a što su u njoj imena važnija, zvučnija i značajnija to je i drama interesantnija i spektakularnija.
Kraja ni na vidiku, važno je samo hljeba i igara…
