DRAGAN GOTOVAC ODLAZI U PENZIJU, SINOVI TAKOĐE ADVOKATI

U Zvorniku kao da je u poslednje vrijeme došlo do smjene generacije u advokaturi, jer  više njih se povuklo iz ovog posla, penzionisali poput možda i napoznatijeg zvorničkog advokata Dragana Gotovca.

On ima zavidnu biografiju, radio je kao sudija, bio javni tužilac, a 1996. godine otišao u advokate.  Tada, u to poratno vrijeme nije ih  bilo puno,  Janko Nikolić, Zdravko Spasojević i Milan Mićić. Prva dvojica su pokojni, Mićić je nedavno otišao u penziju. kao i Nenad Živković, a tu su negdje i Miloš Perić, nešto mlađi Nenad Rubež i Petko Pavlović. Dolaze mlađi advokati , mada dosta ljudi još uvijek radije kao branioce angažuju one starije, iskusnije.

Na naše pitanje zašto je odlučio da ode u penziju,  kao privatnik mogao je još raditi , u dobrom je zdravstvenom,  mentalnom i fizičkom stanju, kaže da je osjetio da je došao trenutak da se povuče jer advokatura nije laka profesija, naprotiv.

-Postoji prirodni trenutak kada čovjek osjeti da je dosta, da je vrijeme za penziju. Procjenjeno je da u pravosuđu, tužioci i sudije  mogu da dobro funkcionišu do 70 godine. Ja još nemam toliko,(rođen 1956. godine) ali sam odlučio da se penzionišem. Razlog više je to što moja supruga Koviljka krajem ove godine takođe ide u penziju pa želim da taj dio života provedemo zajedno, uživajući u penziji , u unucima i njihovom odrastanju, putovanjima, ima dosta i knjiga koje čekaju da budu najzad pročitane, priča Gotovac.

Njegova  supruga Koviljka je ljekar pedijatar u zvorničkoj bolnici, a njihova dva sina Vladan i Jovan su krenuli očevim putem. Obojica  su advokati, prvi u Beogradu, drugi  u Zvorniku. I jedan i drugi imaju po troje djece i kako kaže njihov djed treba pomoći da ih izvedu na put. I za  sinove je uvijek tu, da pomogne ako im treba kakav profesionalni ili privatni savjet.

I ne samo njima. Kako nam je, za portal zvono.media, rekao stariji Gotovac uvijek je bio  spreman pomoći mlađim kolegama kada su otvarali svoje advokatske  kancelarije i počinjali taj ni malo lak posao.

I mada će se povući iz posla, ipak neće sasvim mirovati jer će kako kaže u šali biti putujući savjetnik sinovima. Mnoge stvari je u poslu emotivno   doživio, toliki broj predmeta, ljudi, suđenja ostavlja posledice  na advokate  jer nekada preživljavaju sa svojim klijentima i njihovim porodicama prave ljudske drame. Kaže da su mu najteži dio posla predmeti optužnica za ratni zločine. 

Ratni zločini to su bukvalno najkomlikovaniji predmeti. To je težak, rudarski posao, putovanja na suđenja, stresovi, preživljavanje svega što se na sudu dešava. Suština problema kod suđenja za ratne zločine je da  ljudi koji vode istragu može se to osjetiti, imaju psihološki naboj prema optuženima i njihovim svjedocima, Znaš da su ljudi nevini, ti ih braniš, to traje 5,6,8 godina, na kraju budu pravosnažno oslobođeni odgovornosti.Treba sve to izdržati. To su prave ljudske drame, porodica gleda u vas,  jedina ste im nada, a vi kao pojedinac sami protiv tužilaštva, tužioca, istražitelja, SIPE, Mup-a Federacije pa i MUP-a RS , stotine ljudi zna biti u nekom takvom suđenju koja dugo traju i psihički i fizički vas “potroše”, ali je satisfakcija kada dokažete da  čovjek nije kriv za ono za što su ga optuživali.

Pitali smo ga kome ljudi više vjeruju i koga češće angažuju starije ili mlađe advokate.

Godine donose iskustvo, mladost daje snagu, volju,  borbenost a to je u ovoj profesiji, kaže, izuzeno važno. Tvrdi da su  dvije stvari najvažnije kod advokata. Da je posvećen predmetu i da želi da tu nepravdu prema klijentu odstrani po svaku cijenu.

Poznato je da  naš narod voli da se tuži i sudi, da “ganja” pravdu, iako to nije jeftino. Na tu našu konstataciju Dragan objašnjava da svaki čovjek svoj slučaj doživljava kao sudbonosan, kao najvažniji, a nije svaki predmet isti po težini.

“Ima naš narodu taj inajdžijski mentalitet, iz inata će mnogo toga učiniti. Ima i onih koji kada odu u penziju ne znaju šta će sa sobom pa počnu da se tužakaju od komšija pa nadalje, to im ispunjava vrijeme, vode parnice koje godinama traju”.

Imao je Gotovac za ovih 28 godina koliko je advokat na hiljade predmeta, suđenja, od onih najtežih krivičnih dijela ubistava, zastupanja raznih preduzeća do niza  drugih različitih slučajeva.

-Nisam volio sve te situacije, naročito krvne delikte, previše se vežem za predmete, preživljavam sve to,nemam  tu hladnu distancu prema  predmetima  i ljudima. Zato sam i odlučio da zbog nervoze, prevelike odgovornosti, psihičke preopterećenosti odem u penziju, priča Gotovac.

Sa njim  kao iskusnim advokatom mogli smo razgovarati dugo i na neke druge teme jer je zanimljiv sagovornik. Ali onda bi ovaj tekst bio duplo duži, zato želimo mu sretne penzionerske dane, svoju misiju je ispunio. Ostavio je trajni trag u pravosuđu ne samo Zvorničkom,  kao i sinove koji su  dostojni nasljednici advokatske loze Gotovac.