Ćutanje (ni)je zlato

Piše: Mirjana Mićić

Ne govori zlo, ne gledaj zlo, ne slušaj zlo, "- riječi su koje idu uz figuru tri majmuna od kojih jedan pokriva oči, drugi uši, a treći usta. Riječ je o “Tri mudra majmuna”..., japanskim kipovima koji simbolizuju zlatno pravilo kako voditi dobar život. Ali da li je stvarno tako, da li pred svim što nam se dešava treba zatvoriti oči, usta, začepiti uši !?

Iz ličnog iskusta znam da me je “jezik” mnogo puta koštao i donio probleme. Da sam neke stvari oćutala možda bi me glava manje boljela, a možda i ne bi, jer ćutanje ni(je) uvijek zlato.

Ćuti, trpi, ne buni se, ne talasaj često čujemo kao savjet kako bi izbjegli neke neprijatne situacije, sačuvali živce, posao, prijatelje. Ćuti na nepravdu, na gužvu, na gaženje i ponižavanje. Na preko reda ubacivanje kod doktora, na kasu u dugačkom redu u marketu, na nevaspitanje i ne persiranje na nekom prelazu, pregledu, na davanje prednosti drugima kao da vas nema, ignorisanje i nipodaštavanje u bankama, na raznim šalterima i portirnicama.

Očekivanje bar čokolade ili 200 grama kafe za uslugu, za ono što im je u opisu posla. Jer ako se pobuniš, ako progovoriš, upozoriš, pa kad “Dara predje mjeru” i opsuješ, onda si histeričan, problematičan, nevaspitan, štrčić, jer kako ostalima ne smeta, kako oni drugi čekaju, i ne žale se...

Iz straha da se ne bude drugačiji i “obilježen”, preko mnogo toga se ćutke prelazi, ne reaguje. Postali smo uplašen,isprepadan narod koji zazire od vlastite sjenke.

Ono što ne kažeš ne može ni da te košta, ali da li je stvarno tako ? Šta je sa sa grižom savješću, neprospavanim noćima, osjećanjem vlastite ličnosti, hrabrosti, časti, preispitivanjem da li ste pravilno postupili i zašto ste ponovo “progutali” ponos i ostali nijemi na neke stvari i pojave u vašem okruženju.

Došlo je neko čudno vrijeme kada rijetko ko govori istinu, sve je u nekim oblandama, “u rukavicama”, oprezno, uvijeno, površno, lažno. Da li je stvarno bolje ćutati, nemati svoj stav i mišljenje i “petlje” javno i jasno ih reći, te sebično  gledati svoja posla i ne miješati se, ili obrnuto ?

Lako je napadati, vrijedjati , osudjivati i kritikovati, anonimno, preko društvenih
mreža. Teško je usprotiviti se nekim stvarima javno. Kao da je lakše sve što je ružno ignorisati, naročito kada se nas direktno ne tiče. Kao da se sve više ponašamo po principu “Sa svima ljubazno, ni sa kim iskreno”. Ali, lijepe riječi nisu uvijek iskrene, iskrene riječi nisu uvijek lijepe.