Piše: Mirjana Mićić
Pođem prije neki dan, autobusom u Loznicu. Pogledam, vozač autobusa čovjek u poznim godinama,vjerovatno odavno penzionisan, ali silom prilika aktiviran. Mlađi vozači odoše u inostranstvo da voze kamione ili autobuse, pa vozača nedostaje svuda. Vidi se da su čovjeku oslabili refleksi, jedva sam čekala da stignemo na odredište jer nisam se baš osjećala sigurno-vozi rizično, često prelazi u drugu traku, sa svakim kamionom koji nam je išao u susret jedva se mimoišao, a da se nije “očešao, itd.
I u povratku za volanom čovjek od mene stariji, a i ja u zrelim godinama. Nužda zakon mijenja pa je sve više penzionera angažovano na raznim poslovima. Konobara i kuvara ne možeš naći koliko god da ih platiš, u školama za neke predmete nema profesora pa se zovu da ponovo predaju oni odavno penzionisani. Pojedini ljekari takođe rade iako bi odavno trebali biti u mirovini, ali sada produžavaju ugovore kako bi ostali i dalje na poslu. Moj komšija električar priča mi da otkako je u penziji ima više posla nego ranije. Otišle dobre zanatlije, majstori tamo gdje ih više cijene i plaćaju, a mi ovdje kubirimo sa onim rijetkim što su ostali.
Jedan kolega i u 77 godini aktivan, i dalje radi za jednu novinsku agenciju. Nekada je diplomiranih novinara bilo na Birou za zapošljavanje, sada to i bez škole može biti svako, onako usput. Godinama već nisam upoznala u Zvorniku nekog pametnog, mladog, školovanog žurnalistu jer zašto bi se neko mučio, studirao,učio kad danas svako može to biti ili se novinarom (samo)proglasiti.
Uglavnom sve je više starijih ljudi koji i dalje rade jer mlađih nema. Oni odlaze u potrazi za boljim stabilnijim, sigurnijim životom i zaradom i ako se ovako nastavi bićemo u velikom problemu jer penzionera je već sada više nego radnika.
Nemam ništa protiv starijih ljudi, i sama sam to, mnogi od njih još su u pameti, vitalni, pokretni ali ipak godine čine svoje, mnoge fizičke i mentalne sposobnosti su umanjenje, nema one energije kao nekada. Ali su neki silom prilika prinuđeni da zbog egzistencijalnih ili kadrovskih problema ponovo sjednu za volan, katedru ili radni sto.
Ostajemo bez mladih ljudi, djece je sve manje, postajemo zemlja staraca, izumiremo. Džaba nam izbori, toliki političari kada neće imati ko da u njoj živi, radi, privređuje, brani je. I među njima, političarima, “Bajdena” je sve više ma koliko pojedini od njih mislili da su još mladi i u snazi.
