Rad u školi - porodična profesija

Mnoga djeca na pitanje šta će biti kada porastu kažu “Učitelj” i zbog samog posla, ali i onih koji ih uče, a koji se pamte cijeli život. I Dragana Milošević, udata Škiljević, htjela je da bude učiteljica i želja joj se ispunila, a uzor joj je bio njen otac Dragan Milošević dugogodišnji prosvjetni radnik.

Skoro sav svoj radni vijek, 40 godina, Dragan je proveo kao učitelj u zvorničkoj osnovnoj školi opismenjavajući brojne generacije đaka. Samo nekoliko godina je radio u tadašnjem SIZ-u obrazovanja, a godinama je, skoro do odlaska u penziju, bio i predsjednik sindikata u školi, ali aktivan u njegovom radu i na nivou opštine i RS.

- Tata je radio u školi od 1973. do 2013. godine kada odlazi u penziju. On mi je bio uzor u svemu i zbog njega sam izabrala ovu profesiju. Jedno vrijeme smo bile i kolege, radili smo u istoj školi od 2006. godine do njegovog penzionisanja. Ja sam 2003. godine završila Učiteljski fakultet u Bijeljini i odmah sam dobila posao, ali prve tri godine sam radila u područnoj školi u Zelinju, da bi nakon toga prešla u centralnu osnovnu školu u Zvornik, priča Dragana, koja je poput njenog oca, omiljena kod učenika zbog njenog odnosa prema njima.

- Od oca sam dosta toga naučila, uvijek me, I dan - danas savjetuje da u nastavi budem autoritet djeci, ali I da sam pravična, da su mi sva djeca ista, usadio mi je tu ljubav prema ovom poslu i djeci, tu pravednost u radu, priča Dragana . Osim oca i nje, u prosvjeti su, kaže, i njen ujak Jovan Nikolić dugogodišnji nastavnik I bivši direktor Bratunačke osnovne škole, kao I njegova supruga. I njihova kćerka Cvijeta je profesorica i to u Zvorničkoj srednjoj školi.

Dragan i supruga mu Mara, koja je radila u PBS-Osnovnoj banci Zvornik, nakon penzionisanja vrijeme provode u selu Jalovik kod Šapca i u Zvornik dolaze najčešće zbog unuka. Od Dragane imaju dvoje, kao i od sina Milana. Ni tamo, na selu, Dragan ne miruje već podučava djecu rođaka I komšija. Ušlo mu to u krv, a s obzirom na znanje i iskustvo koje posjeduje od njega djeca mogu mnogo toga naučiti. Njegova kćerka ističe da on nikada nije bio klasični učitelj sa kredom i tablom, već da je uvijek pratio i prihvatao novine u obrazovanju, bio otvoren za sve promjene, među prvima u školi radio na kompjuteru, išao u korak sa vremenom. Samo po dobrom pamte ga generacije učenika, kao i njegovi sugrađani koji se raduju svakom njegovom dolasku u Zvornik da ga vide i pozdrave.

Zahvaljujemo se Dragani na fotografijama koje nam je ustupila za potrebe ovog teksta i podsjećanja na jednog od najpoštovanijih I najvoljenijih zvorničkih učitelja.