Piše: Mirjana Mićić
Odem nakon dužeg vremena, nekim poslom u zgradu gradske uprave i konstatujem po ko zna koji put da je neophodno što prije izgraditi novu zgradu za potrebe grada, radnika u njoj kao i samih građana. Ova sadašnja je odavno postala tijesna za sve veći broj “opštinara” – činovnika, pripravnika, brojnih odjeljenja,službi, odsjeka, jedinica, referata. Nedavno sam pisala o tome da u gradskoj upravi ima zaposleno skoro 300 radnika, tako da su kancelarije prepune ljudi, pa čak neki sjede i u hodniku. U njemu, u prizemlju, sam vidjele stolove i kad god prođem neki ljude su tu, možda koriste pauzu, ali uvijek ih ima, nije baš lijepo za vidjeti, a ni za disati, zbog dima.
Zgrada gradske administracije je napravljena u vrijeme Austrougarske, daleke 1886. godine, kasnije je nešto dorađena i proširena, ali je sada više za muzej nego za najvažniju “instutuciju” u gradu.
Kabinet gradonačelnika i kancelarije njegovih najbližih saradnika su lijepo i moderno namještene, odvojene posebnim hodnikom i staklenim vratima od ostalih. Druge- kako tako. Uglavnom u lošem stanju i izdanju. U jednoj u prizemlju, u koju sam ušla zeleni, metalni orman kao iz 19 vijeka (možda i jeste) zidovi oljušteni,ne pamte kada su zadnji put okrečeni, stolovi u raspadnutom stanju, sve stolice različitog oblika, klimave, drvene. Zavjese, prašnjave, poluokačene, nešto što je davno bilo tepih ili staza, izbljedjelo, poderano.
Jednog bivšeg kolegu koji je sav sretan što je napokon dobio posao u gradskoj upravi, pitala sam kako može sjediti i raditi u takvim (ne)uslovima. Samo je slegnuo ramenima, u stilu dobro je da imam i ovo. U drugoj sobi, na spratu, slična slika, izbačene pisaće mašine, ubačeni kompjuteri, ostalo sve isto kao prije ko zna koliko decenija.Da ne spominjem šta sve pojedini radnici, pa i šefovi drže i gomilaju u njima, mogao bi se poseban tekst o tome napisati.
Za vrijeme bivšeg gradonačelnika pričalo se da će se izgraditi nova zgrada jer adaptacija i nadogradnja postojeće neće ništa riješiti. Sredstva su navodno obezbijeđena, ne znam šta se čeka, od opštine napredovali smo u grad, naprimalo se radnika, a “objekat” i dalje isti.
Mala i velika sala sređene, “put” do njih kako-tako, ali ne daj Bože da neko od važnijih gostiju pogriješi vrata pa uđe u neku od usputnih kancelarija. Ko zna šta bi pomislio i ko bi se zato obrukao.Mada u našem slučaju nije ni spolja gladac, unutra jadac.
Slavi se Dan grada, možda bi se, napokon, za rođendan gradu trebala pokloniti zgrada kakva mu dolikuje. Nek gradski oci pogledaju malo komšiluk, pogotovo Bratunac, pa će biti jasno o čemu govorim...
