Piše: Mirjana Mićić
Gledam prije neki dan nemile scene iz jednog marketa u Srbiji gdje se kupci skoro potukli zbog ćevapa na akciji.Slične scene zabilježene su, sličnim povodom i u nekim drugim prodavnicama i gradovima, a kako je krenulo malo je falilo da se, ovih dana, i kod nas desi nešto slično.
Otvarao se jedan market nakon proširenja i preuređenja , a narod navalio kao da se roba džaba dijeli. Gužva, red se otegao nekoliko desetina metara od kasa, narod trpa sve i svašta u kolica, a ovamo se stalno priča kako se nema para, kako sve skupo, sve više običnom čovjeku nedostupno mnogo što šta. E, sad to i jeste jedan svojevrstan paradoks, ljudi čuli za akcije, nagrade, popuste, voće i još neke namirnice po jeftinijim cijenama pa požurili ne bi li šta “ućarili” pa makar zbog toga novčanike skroz ispraznili.
-Ima narod para,samo kuka da nema, evo danima gužve ne prestaju. Dođu neki i iz znatiželje, ali uglavnom kupuje se dosta, možda i zbog praznika, popadasmo sa nogu, kaže mi jedna prodavačica.
One danima nisu odmorile, ali ko ih pita, na odjeljenju suvomesnatih proizvoda da se smrzneš koliko je hladno, ali trpe, ćute, jer u protivnom mogu bez posla ostati. Dosta ih je već otišlo, promjenilo, puno novih lica, ali radna snaga je potrošna roba, to nije ništa novo.
Gazda zadovoljan broji pazar, povećava bogatstvo, uvećava broj poslovnih objekata I lokacija na kojima se oni nalaze, širi porodični biznis jer zna da će mu se sve višestruko isplatiti i vratiti.
Čudan smo mi narod, često radimo u korist svoje štete, na mostu dobijemo, na ćupriji izgubimo,dovoljno je da čujemo “Akcija” pa da navalimo.I dok se trgovci na taj način riješavaju zaliha i roba pred istek roka trajanja, sretni smo što dobijemo periodično (smanjeni) bonus, ostvarimo neku malu uštedu i nagradnu igru.
“Nadoknadimo” to na ovaj ili onaj način, sve je postalo trgovina, kalkulacija, sve ima svoju cijenu, a zna se ko na kasi račun plaća…
