Tri mjeseca rada na Aljasci

Poslednjih nekoliko godina, tri mjeseca, od juna do septembra, Zvorničanin  Mladen Dragutinović, provodi u dalekom Petersburgu, na Aljasci.

Upravo se sprema ponovo na put, odnosno posao, jer tamo ta tri mjeseca radi u jednoj fabrici za pakovanje ribe. O njegovom poslu, koji jeste naporan, ali se dobro zaradi sanjaju mnogi, a on za naš portal, zvono.media je pristao da ispriča svoje iskustvo sa posla u toj dalekoj zemlji. Prednost mu je što ima američko državljanstvo,a sve je počelo priča ovaj tridesetčetvorogodišnjak, nakon što skoro dvije godine posle  završetka Ekonomskog fakulteta nije mogao dobiti posao u svom gradu, Zvorniku.

-U Ameriku sam prvi put otišao prije desetak godina. Kako  ovdje nisam imao posla, otišao sam tamo, radio neko vrijeme , a onda sam vidjevši  kako se tamo živi, odlučio da  radim sezonski, po nekoliko mjeseci tamo, a da živim ovdje. I tako to funkcioniše već nekoliko godina. Radim u jednoj fabrici za sifud, za poizvodnju morske hrane. Poslovođa sam jednog odjeljenja.Tamo je ljeti, za vrijeme pune sezone,  angažovano od 400 do 800 ljudi, kasnije znatno manje, uglavnom samo mještani.

Mladen kaže da svake godine u Aljasku ide u istom periodu, kada je posla najviše i kada se može dobro zaraditi. Pojašnjava da posao fizički nije težak , ali da se zna desiti da radno vrijeme traje od sedam sati  ujutro do kasno u noć. Ima puno  radnika  iz Srbije kao i iz drugih zemlja ,a  zbog lakše komunikacije sa kolegama osim engleskog naučio je i španski jezik.

“ Fabrika u kojoj radim se nalazi u mjestu Petersburg, zovu ga i mala Norveška zbog brojnih norveških doseljenika,a grad je osnovao jedan Norvežanin po kome i nosi ime. Dugo se putuje do tamo. Idem do Beograda, onda avionom do Beča, iz koga letim do Njujorka. Odatle do Sijetla, pa u  Džuno, glavni grada Aljaske, a zatim do   Petersburga. Presjedam više puta, mijenjam avione, putuje se dugo,ali navikao sam već. Najteže mi pada

odvojenost od porodice, supruge Slađane, sina Jakova i kćerke Lenke, ali čujemo se telefonom, vidimo preko skajpa. Prođe brzo, puno se radi, pa vrijeme brzo prođe”, priča Mladen.

Na naše pitanje dokle tako kaže da je zadovoljan ovako, mladi su supruga i on, još ne prave dugoročne planove za budućnost. Zarada za tri mjeseca mu omogućava solidan život do ponovnog odlaska u Ameriku. Kaže da nije lako dobiti taj posao, sve ide preko agencija, uglavnom se primaju oni koji su taj posao radili i predhodnih godina.