PERO PAVLOVIĆ SREĆAN I ZADOVOLJAN OTIŠAO U PENZIJU

Dugogodišnji metalostrugar iz Mašinske radionice “Alumine” Pero Pavlović otišao je u penziju nakon 40 godina radnog staža.

Njegova karijera započela je davne 1982. godine u „Pretisu“ iz Vogošće, a nakon nekoliko godina prešao je da radi u sarajevskoj fabrici automobila TAS. Nakon ratnih dešavanja u BiH, sa potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, 1996. godine, morao je da napusti rodni kraj.

U Zvornik se preselio 1996. godine i ubrzo je počeo raditi u Fabrici glinice „Birač“.Cijelo vrijeme proveo je u Mašinskoj radionici, gdje se posvetio poslu metalostrugara. Kroz njegove ruke prošlo je mnogo čelika, a koristili su se za izradu različitih komponenata, posebno za nove investicije u fabrici.

Pero je bio posvećen svom poslu i često bi ostajao prekovremeno ili dolazio subotom kako bi se posvetio svojim radnim obavezama.

- Naradilo se dosta, sigurno jedno pet-šest šlepera čelika je prošlo kroz naše ruke. Na ovim našim strugovima pravili smo skoro sve što je trebalo za potrebe fabrike, pogotovo kad su u pitanju sklopovi potrebni za nove investicije. Radilo se bez opterećenja, jer ovaj posao volim, nije mi bilo teško ni prekovremeno da ostanem za strugom, da dođem subotom u Mašinsku radionicu. Maksimalno sam bio posvećen svojim radnim obavezama – kazuje Pavlović.

Pero ističe da je Mašinska radionica uvijek imala odlične majstore i saradnike koji su se međusobno podržavali. Tokom godina rada, postao je jedan od najboljih metalostrugara i prenosio svoje znanje mlađim kolegama. Posebno mu je drago što je došlo do podmlađivanja majstorskog kadra, jer su učenici iz Tehničkog školskog centra Zvornik pokazali odlično znanje tokom praktične nastave. Oni su sticali svoje vještine uz Pavlovića i njegove iskusne kolege.

- Dobra su to djeca, brzo uče i biće i oni dobri majstori – hvali Pero svoje mlađe kolege, podsjećajući da je je nekada bilo prestižno biti metalostrugar, što se polako vraća i u današnje vrijeme. Nije, veli, lako biti majstor, posebno za strugom, gdje se traži velika odgovornost, jer u našem radu skoro da ne smije biti škarta – govori Pavlović.

Srećan je, kaže nam na kraju, što je dočekao odlazak u penziju sa ostvarenim radnim i porodičnim uspjehom. Ima tri fakultetski obrazovane kćerke i troje unučadi, što će mu omogućiti da uživa u penzionerskim danima

(FB “Alumina”)