Penzija zamjenila metlu

Ove 2020. godine živote mnogih od nas obilježila je korona, a ono po ćemu će je zauvjek pamtiti Ilija Tešić, sada već bivši radnik gradskog komunalnog preduzeća, je odlazak u dugo priželjkivanu i zasluženu penziju.

Nakon 40 godina rada ostavio je metlu, pozdravio se sa kolegama i otišao iz
preduzeća u kome je proveo tolike godine časno i pošteno radeći svoj ni malo lak ni zahvalan posao. Penzionerske dane provodi mirno u svojoj Kamenici, baveći se
poljoprivredom jer sada ima dovoljno vremena da se više posveti obradi zemlje i uzgoju koza.

Kako nam je rekao jedan njegov bivši kolega, Ilija im svima nedostaje i fali, voljeli
su ga oni kao i sugrađani koji su navikli da ga viđaju svaki dan na gradskim ulicama, sa neizostavnom cigaretom u ustima. Tako mu je nekako lakše bilo da “pregura” dan i probleme, mada se rijetko na njih žalio.

“Kada je dobio prvu penziju došao je da nas sve počasti i bilo nam je drago što ga
vidimo, nadamo se da nas neće zaboraviti kao ni mi njega ”, rekao nam je taj Ilijin kolega koji je sa njim proveo godine zajedno na istom poslu.

I pored teškog i rekli bi Sizifovog posla, jer taman što jedno smeće očisti, neko drugo baci van kante, Ilija se rijetko žalio, ali se često šalio sa prolaznicima znajući ih po imenu i prezimenu. Otac je šest kćerki, tri su udate, ostale sa njim i suprugom žive u Donjoj Kamenici gdje su napravili skromnu kuću.

-Jedna mi je udata u Tomaniće, ostala mlada udovica jer joj od groma muž poginuo, druga je u Orahovcu udata, a treća za sina bivšeg mi kolega, Pere Stankića, koji ima 11 djece, pričao nam je Ilija neposredno prije odlaska u penziju. Kaže da mu nije bilo teško da radi, ali jeste : “Kada mi neko dobaci da ništa nisam uradio, a ja se slomih”.

Nije kritikikovao one što otpatke bacaju na sve strane umjesto u kontejner, jer kaže
da nije takvih šta bi on radio i kako bi platu zaradio. Glavni “pomagači” su mu u radu bili metla i kanta , tu se godinama u njegovom radu ništa nije promjenilo, a sada napokon ima više vremena za sebe i svoje potrebe.

I mada rekli bi neki samo obični komunalac, Ilija je ostavio traga u svom poslu i samom gradu koji čine prepoznatljivim upravo ovakvi mali, vrijedni i posebni ljudi čiji “odlazak” sa naših ulica nije ostao neprimjećen.