Piše: Mirjana Mićić
Ima jedna drevna, poučna priča o tome kako je otac dao sinu dvije koverte i rekao mu da jednu otvori kada bude najsretniji, a drugu kada mu ništa u životu ne bude išlo. I kada je bio u prvoj situaciji, otvori, a tamo piše ”I ovo će proći”. Naiđu, kasnije nenadano teška vremena, jad, bijeda, i on se sjeti druge koverte, otvori kad i tamo isto piše. I stvarno, ma šta se desi, lijepo ili ružno sve prođe, jer, kako narod kaže, ničija nije do zore gorjela, i sve ima svoj kraj - prije ili kasnije.
Prisjetimo se samo šta smo sve doživjeli i preživjeli u poslednjih tridesetak godina : raspad bivše države, dolazak novog stoljeća i milenijuma, privatizaciju, smjenu mnogih vlasti, sistema, društvenog uređenja. Pa rat, izbeglištvo, gubitak najbližih članova porodice, imovine, stanova, novo kućenje, neki ostajanje i bez posla. Tu su i poplave, zemljotresi, zagađenje vazduha, klimatske promjene, svinjski, ptičiji i još kojekakav grip i sada korona virus. Zbog njega vanredno stanje - škole zatvorene tri sedmice, zabranjenja putovanja, masovna okupljanja, narod kupuje i pravi zalihe hrane kao pred rat. Iako i u našoj anketi ljudi tvrde da je sve to preuveličano i da nam ništa ne može, ipak nije sve bezazleno. Mnogo toga je i nepoznato i izaziva razne dileme i probleme. Ali, i ovo će proći, da li samo od sebe, toplijim vremenom ili pronađenom vakcinom, ko će ga znati, treba sve ovo izdržati. Kako se kaže, ko preživi, pričaće.
Mnogo više ljudi svakodnevno umire u saobraćajnim nesrećama, od raka, od moždanog i srčanog udara, ali korona je nešto novo, nepoznato i opasno, bar tako naučnici tvrde. Na razna vanredna stanja smo već navikli i preko glave svašta preturili pa ćemo, valjda, i ovo “čudo”. Do nekog slijedećeg, manjeg ili većeg ...
