Neki za života plate sahranu

111

 

U našem gradu ima više pogrebnih firmi, ali ovim poslom prvi je počeo da se bavi Dragan Milošević, mnogim sugrađanima poznat kao bivši, dugogodišnji predsjednik boračke organizacije Zvornik. Kako kaže sve je počelo  slučajno, u razgovoru  sa bivšim saborcima i 2001. godine osnovao je pogrebno preduzeće pod imenom “Božur”.

Obnavlja sve poslove oko prevoza pokojnika, ponude i izbora sanduka, sahrane, hrane i ostalog vezano za pogreb. Na taj način, preuzimajući na sebe kompletnu organizaciju ovog ni malo prijatnog posla, “oslobađa” porodicu dodatnog stresa jer im pomaže u najtežim trenucima.

10

Kaže da ima posla, jer dosta ljudi umire, naročito poslednje dvije godine otkako se pojavila korona.

  • Bilo je dana i sa po sedam sahrana, naravno ne sve od korone. Kada  pokojnik umre od nje onda se sahranjuje u limenim sanducima koje plaća porodica, i ne vozi kući, već pravo na groblje, priča Dragan kome kako kaže najteže pada kada neko sahranjuje djete.

Tada ovaj prekaljeni borac, tri puta ranjavan, zna zaplakati, i reči: “Samo da ide po redu, da djeca sahranjuju roditelje, a ne obrnuto”.

3

Iako je njegov posao nekima morbidan, kao i  priča o tome, ipak svi smo smrtni i sve nas čeka “vječna kuća” Stoga ima i slučajeva da ljudi dođu i za života naruče i plate troškove sahrane jer neće da budu djeci na teretu. Bude ponekad i neobičnih zahjeva porodice pokojnika vezanih sa sahranu ili preminulog koji je dok je bio živ iskazao svoju poslednju volju. Ima  i onih koje žele da ih kremiraju, voze se u najbliže gradove gdje se to uradi, priča Milošević.

Bilo je i onih kojih je o svom trošku sahranio, neke porodice mu nikada nisu platili troškove ukopa, a preminuli iz porodica poginulih borca imaju popust.

 

  • To je zbog  bivših saboraca, kaže Milošević koji je digao ruke od politike jer je jedno vrijeme imao političkih ambicija.Kada je vidio da to nije za njega pred ikonom se zakleo da se time nikada više neće bavitijer za to “nema želudac”.

 S obzirom da se šest godina nalazio na čelu Boračke organizacije pitamo ga da li prati njen rad.

- Samo na republičkom nivou, na lokalnom me ne interesuje, mislim da su pogrešni ljudi na krivim mjestima, neke stvari nisam mogao više da podnesem, dao sam ostavku i sada mirnije i opuštenije živim. Nije mi neprijatno raditi sa mrtvim ljudima, u ratu sam se često susretao sa smrću i navikao sam, važno je samo sve čime se u životu baviš raditi časno i pošteno, kaže on.

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
548231967Unesite mišem ovo: 7251