IN MEMORIAM: MIODRAG STEFANOVIĆ

Još juče je Miodrag Stefanović, poslednji zvornički kovač, sjedio kod izloga u svojoj radnji , kao da je došao poslednji put da se pozdravi sa njom i prolaznicima. Bio je to i naš zadnji pozdrav i pogled mada tada nisam znala da je to zapravo opraštanje. Zauvjek. Miodrag je bio duže vrijeme bolestan, mada se porodica nadala da će biti bolje jutros je, nažalost preminuo.

Znali smo se dugo godina još iz srednje škole, često razgovarali, žalio se što stari zanati odumiru, što je njegova jedna od poslednjih na regiji. Pisala sam o njemu i tekstove, jer čuveni kovači su mu bili pradjed, djed i otac.

Pričao je da je kovačku radionicu otvorio  1875. godine njegov pradjed. Porodičnim poslom bavio se i njegov djed i otac Drago od koga je  Miodrag  naučio zanat.  Porodica Stefanović  oduvjek je bila ugledna, poštovana, imućna, mada poslednjih  godina posla je bilo sve manje.

Njegovoj porodici iskreno saučešće, žao nam je zbog preranog odlaska Miodraga koga će mnogi pamtiti po njegovom kovačkom umjeću ali i po mnogo čemu drugome, dobrome.

Radovao se unucima Milici i Vuku, posao je prenio na sina Slobodana, tako da se nadamo da će zbog uspomene na njega, kovačnica i dalje postojati i podsjećati na njega.

Sahrana je u petak, 19. aprila na groblju Karakaj…

(m.m.)