Piše: Mirjana Mićić
Na turskom dvoru je postojala, o tome je Ivo Andrić svojevremeno pisao, funkcija evet efendije - kome je jedini posao bio da sluša sultana i da „sa razumjevanjem“ klima glavom, divi mu se, odobrava i hvali negove odluke, izgled, odjeću i sve ostalo.
Vrijeme Osmanlijskog carstva je odavno prošlo, ali izgleda ne i posao evet efendija kojih je bilo i po svemu sudeći uvijek će i biti, u svakom sistemu i vlasti, od najniže
do najveće. Jer svuda oko nas možete vidjeti ljude “bez kičme”, bez stava, ličnog
dostojanstva koji su zbog položaja, posla, neke male privilegije, spremni da istrpe sve, i da se dodvoravaju i laskaju često gorem od sebe. Obasipaju ga komplimentima, hvale kako je najpametniji, najsposobniji, najzgodniji, da takvog nigdje nema, a on raste, ko kvasac, vjerujući da je to istina i (samo)obmanjujući se gubi dodir sa realnošću.
Jedna izreka kaže “Lijepe riječi nisu iskrene, iskrene riječi nisu lijepe”, ali koga danas interesuje istina, kad i ona ima više lica, tumačenja i verzija. Laskavci, poltroni, beskičmenjaci, dupeuvlakači i kako ih već sve ne zovu su među nama i žalosno ih je gledati, a još žalosnije to da uspjevaju u svojim namjerama i nakanama, da “klimanjem glave“ i pripadanjem određenoj partiji dolaze do sinekure, do zvanja i položaja.
Njegov zanat je opstao, i ne samo to, već se i raširio, uvukao u sve novodvorske funkcije. Sada je sva svita raznih savjetnika, pomoćnika, zamjenika, kako neko napisa, samo jedan veliki evet evendija koji po ceo dan klima li klima.
U svetu dvorova nema klimatskih promena - dok je dvorova i manjih ili većih vladara biće i evet efendija!
A, kada neko kao iz one priče “Carevo novo odjelo” kaže da je on zapravo go, prave se da to nisu čuli, da je to rekla neka dvorska “budala”, i po starom nastavljaju do dolaska novog gospodara.
